Kada neko ima budžet od 2000 maraka godišnje, prva pomisao je da se radi o društvu ljubitelja ljubičica ili hrizantema a ne o sportskom kolektivu. E pa, KMF Tango je prošle godine raspolagao sa „dvije milje” (povećano je to na „enormnih” 6 u 2024.), logično da nije dovoljno da se pokriju troškovi Druge lige sa 11 klubova i putovanjima od Trebinja do Višegrada. I pored toga, Mirko Čampara se upustio u priču koja se graniči sa ludošću (onom sportskom naravno): oformio je juniorsku selekciju sa kojom se takmičio u Premijer U19 ligi Bosne i Hercegovine, grupa Sjever.

Najmlađa ekipa u ligi, sa manjkom iskustva i primorana da igra u Hangaru (koji ne ispunjava uslove za futsal utakmice) uhvatila se u koštac sa klubovima koji godinama stvaraju sistem mlađih selekcija. Iako siromašni, bivši prvak Bosne i Hercegovine obezbjedio je kompletnu opremu omladincima a upijanje znanja o futsalu nije naplaćivao: jedan je od rijetkih klubova čiji podmladak ne plaća članarine!

Čampara ne naplaćuje časove

Samo je Lazar Radulović „osjetio” čari futsala, svi ostali su tek počeli da se zaljubljuju u ovaj sport. Uz dosta muka, napuštanja nekih koji nisu osjetili „klik”, ostala je grupica njih koja je ostala vjerna futsalu, Tangu i Čampari (u svim njegovim elementima).

Nisu zabilježili Tangovci nijednu pobjedu u sezonu. Bili su torpedovani, neke utakmice su pobijedili sami sebe, nekada nisu imali ni sreće. I ponovo su se vraćali na treninge, hvatali fore i za trud nagrađivani pozivom u prvi tim kao Vuk Lakić, Mihajlo Vukadin i Lazar Dragović.

Ono u čemu jesu pobjednici je vjera da mogu naučiti. Stefan Vlačo (ako se popravi u defanzivi), David Staković, Matija Vukadin, Nemanja Sikima, Boriša Kenjić, Pavle Samardžija, Milan Mandić… još uvijek dječaci ali koji već postaju zanimljivi konkurentskim klubovima.

Ako ostanu na okupu i zadrže žar koji imaju, biće ovo generacija koja će moći vratiti Tango u vrh futsala. Odrekao se Čampara dosta svog vremena ali i živaca da ih uči, vjerujemo da će se neki mnogo moćniji odreći sredstava da „poguraju” ove momke. Za početak, dozvoliti im da igraju u novoj dvorani. Izraz „naša djeca” koji se godinama ponavlja u ovom gradu mogao bi konačno postati činjenicom.