Prvomajski uranak za većinu je asocijacija na neradni dan i roštilj, za neke ipak evocira uspomene na bitne događaje u životu. Mirko Čampara tako obilježava sedmu godišnjicu kada je započeo trenersku karijeru.
Na današnji dan 2017. godine preuzeo je od Mirka Marvana dirigentsku palicu u KMF Tango i okončao igračku karijeru (ovo baš i nije tačno jer često zaigra). Kao igrač ostvario je istorijske uspjehe sa Tangom i prigrlio mnoštvo trofeja. Kao trener, čini se da je birao pogrešna mjesta u pogrešno vrijeme. Ipak, ostavio je dubok trag u Neimarima, Konjicu i reprezentativnim selekcijama Bosne i Hercegovine.
KMF Tango
U današnjem modernom poimanju sporta, Čampara je posljednji Mohikanac koji se drži kodeksa iz prošlih vremena. Znanje o futsalu je neosporno i cijenjeno, više u ostatku države nego u našem gradu, ali za „plivanje” među ajkulama mišljenje je da su mu potrebne naramenice. Često je meta, vjerovatno kompleksima iniciranih, kritika i osuda, pa čak i od strane bivših igrača koji su zagrizli veću jabuku.
Miko je posljednji nosivi stub Tanga, a pitanje zašto je jedini klub kolektivnih sportova u Istočnom Sarajevu koji je podigao pehar državnog prvenstva, u problemima i stagniranju, kompleksnije je i van dometa njegovih želja i odricanja. Jednostavno, bez para i podrške se teško može šta uraditi, pogotovo parirati „državnim” projektima sa basnoslovnim budžetima.
Istorija je u današnjim vremenina nebitna. Važnije su pozicije u politici i društvu, pa i uspjesi klubova su podređeni nekim drugim bodovima koji kroje sasvim drugačije tabele. „Shodno tome“, a ovo je Čamparina uzrečica, Tango je ostao samo kao trag nekadašnjeg giganta i sinonima za futsal, i o njemu će se i dalje pričati među zaljubljenicima u ovaj sport. Svuda osim, uz nekoliko izuzetaka, u Istočnom Sarajevu.
Juniorska selekcija
Čampara je aktuelni predsjednik Udruženja futsal klubova sarajevsko-romanijske regije, romantične zamisli koja osim pionirskog pokušaja stvaranja futsal saveza u budućnosti, nema nikakve nadležnosti ili uticaja. Utisak je kako je upravo on izabran na čelo ove organizacije zbog težine imena. Isto tako, vjerujemo da će vrlo brzo i dati ostavku zbog svega onog što su on i Tango prolazili prethodnih sezona. Svi oni grubi startovi, sudijska mešetarenja, dogovoreni rezultati i premiranja na štetu Tanga, dovoljan su razlog da funkciju prepustu onima koji su se već adaptirali na takav način ponašanja.
Šta će biti sa Tangom i Čamparom, možemo samo nagađati. Možda prihvati sugestije nekolicine iskrenih prijatelja pa ode na „odmor”, i od futsala i primitivne druge lige. Dok se ne pojavi neko sa entuzijazmom i sredstvima i ponovo pokrene Tango na onaj način koji to ovaj klub bez summje zaslužuje. Pa i Mirko.