Tangov plasman u polufinale Kupa Republike Srpske, pomalo iznenađujuće visokom pobjedom nad premijerligašem Borcem, plod je dobre forme tima u ovoj kalendarskoj godini, ali i nažalost manjkom pritiska ambicija koje su raspršene lošom polusezonom u drugoligaškom Jugu. Želja igrača da dokažu svoj kvalitet koji nije ispraćen rezultatima izvukla je ono najbolje iz njih protiv renomiranog protivnika.
Kolektiv i silan motiv su pobjednici, pa smo vidjeli veliki broj duel i uklizavanja, školski izvedenih akcija, ali se kao prvo ime utakmice izdvaja Tangov čuvar mreže Ivan Trifković. Bilo je to veče u kojoj je Ivan zaključao prilaze svom golu i bio potrebna doza samopuzdanja ostatku ekipe. Dobro se „udao” u ocjene i srce novinara, saigrača i publike.
Nije isključeno da je briljantni nastup započeo još na zagrijavanju kada ga je Nemanja Knežević nehotice pogodio loptom u glavu. Probudilo je to u njemu razgoropađenu zvijer i reflekse za savršenih 40 minuta. Nekoliko fantastičnih intervencija u momentima kada se Borac mogao vratiti u meč, namještanje saigrača u odbrani (Dušanu Šehovcu će se dugo u mislima vrtiti Ivanov glas), te pravovremeno postavljanje koje mu je omogućilo da se upiše u strijelce.
Trifković je bio aktivan i u igri, iznosio je loptu na protivničku polovinu i u maniru vrsnih asistenata pronalazio saigrače kojima je preostajalo samo da realizuju poklon lopte. Postavio je Ivan sinoć visoku ljestvicu za mlade kolege Lakića i Kalajdžića i ovaj tekst je opravdano zaslužio. Ah, do prvog kiksa, znate nas.