Da je sreće, a nije, izvještaj sa gradskog derbija u okviru 6. kola Druge futsal lige Republike Srpske, grupa Jug, trebao je biti ovakav: „U borbenoj i neizvjesnoj utakmici Tango je savladao Jahorinu rezultatom 8:4″, pa navesti strijelce. Ponavljamo, nismo te sreće jer kada je futsal u pitanju važi ona „Što južnije, to tužnije”. Utakmica je imala svoju uvertiru, zaplet na parketu, a kako stvari stoje o njoj će se i dalje pisati. Idemo redom.
Prvobitni termin odigravanja utakmice je zakazan za 15 časova, ali je na molbu Jahorine pomjeren sat kasnije. Razlog, većina igrača paljanskog tima je tog dana igrala fudbal za rogatičku Mladost. Većina je na kraju pretvorena u jedninu jer je igrao samo Marko Maljukan.
Uoči same utakmice saznalo se da je ona pod lupom saveza zbog ranijih loših odnosa dva kluba, naknadno smo saznali da su čak uložene žalbe od strane Jahorine na izbor sudija. Osjetljivi duel je počeo i tada se dešavaju stvari o kojima smo nebrojeno puta pisali i koje će se, ako se ekspresno ne predzme nešto, i dalje dešavati i srozavati ovaj sport koji je svuda u svijetu u ekspanziji, izgleda samo ne kod nas.
Čudni sudijski kriterijumi na račun Tanga u prvom poluvremenu (valjda zbog pažnje saveza), opravdano isključenje službenog predstavnika domaćih uz neopravdano unošenje neistina u zapisnik, arbitrove prietnje upotrebe fizičke sile i psovanje igraču, pa sve do blage kompenzacije Jahorini na kraju meča.
Futsaleri na parketu su odigrali u duhu fer pleja, dali sve od sebe da stignu do pobjede, i nije se desio ni najmanji incident. Nestručnost ili ne daj Bože namjera ljudi u crnom su meč doveli do usijanja.
Od gospodina Prtvara iz sudijske organizacije smo dobili odgovor da on po pravilniku ne smije davati izjave. Ipak nam je potvrdio da su fudbal i futsal dva različita sporta. Na pitanje kako onda fudbalske sudije mogu suditi utakmice futsala, odgovor je glasio da su bili na seminaru. Dakle, dvodnevna predavanja bi trebala biti dovoljna ako neko od nas poželi upravljati putničkim avionom. Papir je tu.
Da je ovo prvi slučaj, možda bi i prešli preko njega smatrajući ga previdom. Ova ujdurma traje već sezonama. Očajnički krici klubova guše se u pećini nečijih interesa, poneki se služe vezama ili funkcijama u savezu. A radi se o ligi iz koje se ne može ispasti! Svi peru ruke, obraz se ne briše. Ukoliko zaživi ideja predsjednika područnog saveza Milorada O. Laleta o osnivanju Udruženja futsal klubova, biće tračak nade da ovaj sport može biti ono što i jeste: poslastica za navijače. U suprotnom, služiće kao dom za nezbrinute sudije i delegate da zarade još koju dnevnicu.