Nismo sigurni postoji li sportista kojeg smo na portalu više „gurali” od Dejana Debelnogića. Em je simpatičan, em dobar futsaler. A tu je i ono obećanje za 10% od nekog vrhunskog transfera ako ga zakači.
Šalu na stranu, radi se se o zaista velikom znalcu koji je sticajem okolnosti u stanju stagnacije u svojoj karijeri. Poslije Tanga i Leotara bio je nosilac igre Glasinca. Siguran sa loptom, srčan (pogotovo protiv Paljana) i povlašćen od fortune da postigne efektne golove.
Usljedio je prelazak u Željeznicu gdje je njegova baterija došla na kritičan nivo. Jednostavno se nije uklopio u sistem Aziza Turudije koji mu je „oduzeo” loptu i gurnuo ga u ćošak. Primjetno je bilo njegovo nezadovoljstvo i apatija. Pokušaj da se „podigne” i nepresušna želja da nastupa u Premijer ligi odveli su ga u Konjic kod Mirka Čampare. Donekle se vratio i pružio nekoliko dobrih partija. Na njegovu žalost Konjic nije uspio ostati u društvu najboljih jer ga je u play out-u izbacila Sloboda Kompred.
Na drugom rođendanu SportEast-a proglašen je za najboljeg futsalera Istočnog Sarajeva za sezonu 2022/2023 kao vjetar u leđa da zaigra na svom nivou. Dobro, ima i do toga ako smo morali izabrati nekog iz Željeznice onda neka bude on.
U međuvremenu Dejan je formu održavao igrajući na velikom terenu za FK Mladost iz Rogatice.
Trenutno je bez angažmana iako se „pletu mreže” oko njega. Ima otvorenu ponudu Tanga da postane jedan od glavnih nosioca projekta vraćanja nekadašnjeg prvaka BiH na futsal scenu, tu je i Glasinac gdje su mu vrata otvorena. Pitanje je samo hoće li htjeti smanjiti svoje kriterijume i ponovo nas oduševljavati potezima ili će čekati neku ponudu od klubova iz viših rangova (minus onih 10%). Nadamo se da će ga voditi Balaševićevi stihovi „U ime sporta ja sam glavi rekao zbogom, pa sam slavu stekao nogom“, sebično zaključujemo.