Povratak navijača na tribinu, pogođena pojačanja koja su nadogradila ekipu, sve je to rezultovalo jednom polusezonom Slavije za koju ćemo podići palac gore.
Strahovit zalet na početku prvenstva pozitivno nas je iznenadio a mnoge je to evociralo na nekada srećnija vremena. Iako su izdanja plavo-bijelih podijeljena na dva različita perioda, prije i poslije Krupe, poslije 17 kola utisak je više nego dobar.
Slavija je na šestoj poziciji na tabeli Prve lige (ostaje žal za nekoliko izgubljenih bodova, pogotovo protiv Omarske i Tekstilca) i ostvarila je učinak od 8 pobjeda, 6 remija i samo 3 poraza. Osvojenih 30 bodova (u cijeloj prošloj sezoni 43) i gol razlika 29:17, pokazatelj je da podmlađivanje tima donosi rezultat. Osim želje za dokazivanjem neosporan je i kvalitet, naravno.
Na stadionu u Čiči 6 pobjeda i dva remija (uz pet mečeva bez poraza iz prošlog prvenstva) niz je za respekt. Gol razlika je 17:12 a „izvukli” su se samo Radnik i Zvijezda 09.
Ljubić, Željezničar, Drina, Rudar, Sloboda MG i Podrinje nisu bili te sreće. 20 osvojenih bodova i lijep osjećaj nepobjedivosti (dva puta je Slavija jurila zaostatak i uspjela u tome).
Gostujući nastupi Slavije prošle sezone bili su horor priča od koje smo drhtali. Sada je i ova kolona ispunjena pozitivnim rezultatima.
Savladane su ekipe Modriče i Kozare, neriješeno je bilo u Novom Gradu protiv Slobode, u Omarskoj, Derventi u duelu sa Tekstilcem i gradskom derbiju sa Famosom u Vojkovićima.
Krupa, Laktaši i Sutjeska jedini su timovi koji se mogu podičiti da su srušli Sokolove.
Ponavljamo, da nije bilo nesrećnih okolnosti u Omarskoj kada su plavo-bijeli ispustili 2:0 i poklonjenog gola Tekstilcu, bodovni saldo bi bio još veći uz logični skok na tabeli.
Ali i 10 bodova uz gol razliku 12:13 je svakako uspjeh.
Pokazalo se da je glavni adut Slavije moćna sredina terena (ne pretjerujemo). Od one pomalo dosadne igre „dodaj Bjelošu pa šta Bog da”, sada maksmalno učestvuju u kreaciji i Kaljić, Erić, Mandić, Dabić, Avdalović uz ulaske Mišovića, Vučinića, Bogučanina.
Arbinja i Asentić više nego solidan golgeterski učinak.
Ono gdje „škripi” je sužen roster u odbrani. Đerić, Popović, Tomić i Beširević na leđima su nosili najviše tereta. Opraštanjem od aktivnog igranja fudbala Pušare, Gojković će biti češće na zagrijavanju.
Golman Nedžibović je imao put od fenomenalnih momenata do očajnih poklona protivniku (Rudar dva puta i Tekstilac). Sirćo je dobio svoju šansu i pokazao se kao sasvim zadovoljavajuće rješenje među stativama.
Stručni štab, dok ne daje neoprezne izjave medijima, djeluje kao kompaktna cjelina u kojoj svako ima svoje ideje i zadatke, koji u konačnici daju rezultat.
Kada se podvuče crta, svi navijači Slavije i ljubitelji fudbala u Istočnom Sarajevu, vide obrise jednog tima koji bi mogao u skorijoj budućnosti biti ozbiljan kandidat za sami vrh prvoligaškog društva.
