Ne može se o Vladimiru Drinjaku govoriti frazom da je „vojnik kluba”, jednostavno on je sinonim za klub iz Vojkovića. Godine rada na klupi, stvorena hemija, pa i rezultati ako hoćete. Količina potrošene energije na stadionu ispod Igmana je nemjerljiva.
A sve glasnije se priča o nezadovoljstvu dijela uprave radom šefa stručnog štaba Famosa. Već se bacaju udice trenerima, ispituju se njihove ambicije, kuju se planovi po tamnim ćoškovima kancelarija.
Imao je Drinjak loših poteza u nedavno završenoj polusezoni, pa SportEast je jedini pisao o tome, čak i po cijenu da se Drica ne pozdravlja sa urednikom u pojedinim vremenskim intervalima. Ali breme odgovornosti za skromne rezultate i seriju od devet mečeva bez pobjede trebali bi podjeliti svi u klubu. Pogotovo oni koji su pred start sezone isticali svoje zasluge za Famosov rast.
Ušao je Drinjak u prvoligaško društvo sa malim brojem pojačanja, slijepo vjerujući u prošlosezonski kadar koji je djelovao snažno u drugoligaškom istoku. Shvatio je svoju grešku kada je fizička indisponiranost njegovih igrača naspram protivnika izašla na vidjelo. Neefikasnost kao zla kob se nadovezala na neiskustvo pa ipak…
Famos je i sa ovim rosterom u kojem prvotimci mijenjaju smjene da bi mogli igrati, ili da izlaze iz igre u 60. minutu da bi stigli na posao, uspio osvojiti 15 bodova. Ko je bio spreman garantovati da bi mogao više i bolje? I da li bi proživljavao svaku utakmicu kao Drinjak?
Sportski i finansijski sektori kluba takođe snose svoj dio krivice. Ili će se, kao što se to inače radi u našoj kotlini, žrtvovati trener za „pozitivni šok”?
Kako god se završi, po ko zna koja epizoda sapunice u Vojkovićima, Drinjak će pratiti linijskog sudiju, bilo pokraj klupe ili na tribinama, i prkositi aritmiji. Nismo sigurni za ove koji odlučuju da su toliko posvećeni onom parčetu zelene površine.
