Nemamo često priliku svjedočiti ostavkama funkcionera u sportskim klubovima. Ljubomorno čuvaju laskavu titulu i sitne povlastice, povlađujući svojim hirovima i neispunjenim dječačkim snovima,sve do granica da im i senilost ne predstavlja problem jer su, Bože moj, neki faktor. Zato je ostavka Milana Milinkovića na mjesto direktora Rukometnog kluba Slavija sama po sebi raritet i primjer nekih novih talasa.
Da život piše romane, ova priča je pravi dokaz za to, jer je glavni junak hodio preko tri kontinenta stvarajući svoje ime i kvalitete, koje neki nisu prepoznavali ili nisu htjeli priznati. Odiseja putnika oko svijeta, Milana Milinkovića, započela je u Australiji gdje je FK Slavija bila na turneji. Samo zahvaljući „stručnjacima”, a nažalost i dan danas vedre i oblače, nokautirano je interesovanje za tada perspektivnog fudbalera i stopiran transfer vrijedan nekoliko stotina hiljada maraka. Dijete poginulog borca uskraćeno je za početak novog, srećnijeg života, a mi za pitanje je li kengur ptica k’o ptica.
Nastavio je Milan svoje životno putovanje u Americi gdje je diplomirao na univerzitetu Alabama at Birmingham, te magistrirao administraciju na univerzitetu Southern Illinois Carbondale. Stečena znanja imaće priliku primjeniti u sportu koji odgovara stihovima „Slučajno te sretoh, namjerno zavolih“. Rukomet.
Već na početku direktorskog mandata u RK Slavija istakla se njegova neiscrpna energija i želja, kao i smisao za organizaciju. Neumorno je pratio rukometaše, seniore i omladince, službovao i kao ekonom, izvještač, ali uskakao i na klupu kada treneri nisu bili tu. Živio je za klub 24 sata, animirao i ostale da naprave jednu hiperaktivnu ekipu za velika djela.
A jedno takvo je i pravi bum u mlađim selekcijama. Preko stotinu dječaka i djevojčica u omladinskom pogonu, drugarska atmosfera ne samo mladih rukometaša već i njihovih roditelja, mnogobrojne akcije na promociji ovog sporta… veliki dio, ako ne i najveći, zasluga ide na Milinkovićev račun.
I onda zastoj, energije i volje. Kao da je umor sustigao neumornog, prije par mjeseci javila se misao da je možda vrijeme da se zastane. Tri godine predanog rada ostavile su ožiljke ns njegovim plećima, na to su se nadovezali različiti pogledi oko budućnosti kluba u odnosu na predsjednika Mrdu. Dovoljno da, za razliku od većine, kaže odlazim.
Ne vjerujemo da će Milan dugo biti bez angažmana. Već su mu nudili neke uloge, doduše neozbiljne i nedorasle njegovom sistemu rada. Nadamo se, gdje god da se skrasi, da će opet sa osmijehom i nemirnim duhom pokretati neke nove akcije, ozbiljan rad ali i zabavu. Jednostavno, to odlično radi.