Šta je sve nama govorio pokojni Prota, trener koji je pedagoške metode primjenjivao na sopstveni način, trebali smo svi završiti na Podromaniji sa stresovima i traumama. Nismo, jer smo u riječima ,,Nemaš ti sine dvije lijeve noge, već nemaš nijedne normalne“, ili ,,To što ti radiš nema ni u Burundiju“, prepoznavali autoritet i njegov (simpatičan) način da nas kritikuje. Bilo je i brutalnijih trenera sa brutalnijim riječima, ali nije bilo društvenih mreža, zanesenih roditelja, i ljubomornih kolega.
Nesreću da sve ovo zadnje probrojano na svoja leđa natovari, a još na to i da završi u crnoj hronici, igrom sudbine imao je Slaviša Andrić. Snimiše mu glas i prijekor igrača, i ne svojom voljom preko noći napuni naslovnice portala i anonimnih stranica. Nije ni Aka cvjećka, moramo to istaći, ali nije ni ubio čovjeka da o njemu piše i federalno i Istočno Sarajevo. I barem 99% njih koji su osuli paljbu na njega niti poznaje šta je radio i sa kakvim uspjehom, samo su jedva dočekali da svoj lični bijes iskale na nekom.
Slaviši Andriću noćas u ponoć ističe ugovor sa Fudbalskim klubom Željezničar, baš kao i svim njegovim kolegama u omladinskom pogonu tima sa Grbavice. Male su šanse da poslije svega ostane, ali i ako ode, još dugo vremena ćutaće svi njegovi prethodnici i nasljednici. Jedan anonimus iz Grlice sa Željinom generacijom 2016. godišta osvojio je jedanaest trofeja, od toga sedam međunarodnih. Dovoljno da svoj CV pristojno obogati, ali i da izazove zavist pojedinih.
Dežurni moralisti neće ulaziti dublje u temu, ostaće na svojim ,,površinskim kopovima” i još površnijim načinima razmišljanja. Neće se zapitati da li je Aka dobio, i koliko, poruka podrške od roditelja djece koju je trenirao. Ne zanima ih ni njihov stav upućen upravi da Aka treba ostati u Želji.
Kako god se završi ova saga, konstatovaćemo dvije stvari: Da Andrić nije baždaren za dugoročne projekte, bilo zbog svojih postupaka ili mrve (ma cijele vekne hljeba) na koju je stao i koja ga vuče u probleme. A drugo, smetalo to nekome ili ne, duboko je urezao svoje ime u istoriju omladinskog pogona Željezničara sa osvojenim trofejima. Jednostavno, na fudbalskom terenu nije pronašao djetelinu sa četiri lista već minu koja ga je bacila visoko u medijsko nebo, a pad je svakako bolan.