U duhu replike iz Maratonaca „Ljudi, pa ovo i nije tako loše” možemo opisati polusezonu Romanije u Prvoj ligi Republike Srpske. Moglo je možda i bolje, moglo je pak Vučicu neiskustvo i sve turbulencije zakovati na dno tabele. Poslije 17 odigranih kola, 18 bodova na kontu izgleda sasvim pristojno.
Nije prvenstvo ni počelo a klub je ušao u vrtlog problema raskidajući ugovor sa trenerom Veljkom Aleksićem. Trebalo je vremena Milanu Gutoviću da se upozna sa rosterom i uvjeri se u igrački kapacitet. Uspio je nekako pohvatati konce i usmjeriti ekipu ka rezultatskoj pozitivi.
Milan Gutović
Izgledala je Romanija kao autobuska stanica u koju su dolazili i odlazili „putnici”. Vjerovali smo da Dačević može dati impuls ekipi, ali je on spakovao kofere i vratio se u Čajniče. Bivši kapiten Lukić odjezdio je sa velikim ambicijama u Slaviju, pa se kratko vratio u paljanski tim. Na kraju se posvetio futsalu. Milošević nije „naštimovao” glavu.
Neki su ipak pustili korijenje i pomogli Romaniji da se odgura od dna. Ivković, Radosavljević, Vuković, uz domaće Lučića, Koromana, Cicovića.
Domaći teren je bio plodno tlo za bodove. U osam odigranih utakmica Romanija je zabilježila šest pobjeda. Porazi od Rudara i Leotara mogli su se izbjeći, čini nam se. Na gostovanjina je sasvim druga priča. Osim Nevesinja i Zvornika, u sedam preostalih mečeva Romanija je bila bespomoćna. U Laktašima i Bijeljini nokautirana.
18 bodova ostalo na Palama
Četrnaesta pozicija na presjeku sezone daje nadu da će Pale i u narednom prvenstvu imati prvoligaša. Infrastruktura je u zamahu, igrači je trebaju ispratiti svojim nastupima. Rekosmo da je domaći travnjak glavni adut. Romanija će na proljeće devet puta igrati kući, od toga prva dva kola na startu druge polusezone. Nadamo se nastavku serije.