Euforija oko starta mandata Milomira Šešlije u Famosu dobila je ubrzanje da ne bi bilo loše spusti nogu sa gasa. Niti je rasklimana Modriča mjerilo, niti znamo kako će se stvari odvijati do kraja prvenstva. U utrkivanju promocije novog šefa stručnog štaba, za samo nekoliko dana, u potpunu sjenku je pao Vladimir Drinjak.
Kada se na sjednici Izvršnog odbora FSRS, održanoj u Istočnom Sarajevu, nije donijela definitivna odluka o imenima klubova koji će popuniti Prvu ligu, u bašti kafića nove dvorane moja malenkost je puna dva sata sjedila sa Drinjakom pokušavajući mu dati utjehu. Njegove emocije su deceniju nosile tim, na kraju su mu „došle glave”.
Profesionalni fudbal je brutalan, ljubav prema klubu, odricanje, stara slava, preko noći se brišu. Real je otjerao Raula, Toti je postao teret Romi, Drinjak je svoje kredite potrošio zalaganjem sa druge i svojom tvrdoglavošću.
Da snosi krivicu za loše rezultate, apsolutna je činjenica. Njegovi „Spartanci” (aludiramo na antičke ratnike a ne na pjesmu Bobana Rajovića) na startu prvenstva opravdali su njegov nepopravljivi stav da će, parafraziram, energija tima donijeti rezultate. Pali su Radnik i Zvijezda 09, ali mašina za mljevenje zvana Prva liga ubrzo je pokazala da će i kvalitet imati značajnu ulogu.
Branio je Drinjak svoje igrače, opravdavao njihove loše nastupe, zamjerao se zbog toga ljudima „sa terase”. Davao je sebe stoprocentno u utakmicama, proživljavao i dobre i loše momente. Ponekad je to djelovalo simpatično, ponekad smo se brinuli za njegovo zdravlje. Ispostavilo se da je energiju o kojoj je pričao imao zapravo samo on.
Prvi kamen spoticanja između Drice i uprave bio je na kraju jesenjeg dijela sezone. Devet utakmica bez pobjede prouzrokovali su glasno gunđanje čelnika kluba, tražili su adekvatnu zamjenu, i možda bi najbolje i bilo da su upravo tada završili saradnju. Pružili su mu šansu i u proljećnom dijelu, a on se definitivno nije snašao. Tačnije, nije izdržao pritisak. Imao je pojačanja, pokušao je zadovoljiti i nove i stare igrače, plesao po tankoj žici i na kraju, svojom krivicom, sapleo se o Podrinje i pao.
Tvrdoglavost i vjerovanje „prijateljima” koštali su ga funkcije. Da bude još bolnije, pragmatični Šešlija poslušao je savjete i promjenio stvari. Od Blažića na beku, Joškave na boku, Vranešića od početka…A nije da nije bilo onih koji su i Drici sugerisali. Nažalost nisu bili u krugu „prijatelja” kojisu ga preko noći zaboravili.
Decenija rada, odricanja, življenja za klub, ne smije se zaboraviti. Drinjak je postao sinonim za Famos i moraće se naći mjesto za njeg u klubu. Sada, u miru hotelske sobe nakon slušanja predavanja za licencu, Drica neka vrati film, analizira sve natenane, i spremi energiju za neke nove „Spartance”. On to definitivno zna.
Dalibor Trapara, povremeni sagovornik Vladimira Drinjaka