Prije deceniju i još koju godinu, u eri dvije nevjerovatne sezone obnovljenog OFK Kasindola, bilo je toliko anegdota da bi se mogla napisati solidna knjiga. Ionako ih danas svako izdaje, što ne bi i neko od nas koji smo bili dio te sjajne priče.
Kako bi vam zadržali pažnju da pročitate tekst do kraja, evo samo (za sada) dvije:
Miljevina
U okviru Regionalne lige Republike Srpske, grupa Jug, putovali smo na egzotične destinacije. Miljevina je jedna od njih. Na naše oduševljenje (zamisli pojam sreće tada i danas) putovali smo minibusom. Unigrad ili Budućnost, ne sjećam se tačno ko nam je ustupio vozilo a mi smo se osjećali kao Real Madrid. Ali, sreća je trajala samo do prilaska Rogoju (baš mi Trnovo nije talično) kada je pukla guma a mi pomislili da nas je neko gađao zoljom. Potražnja za vulkanizerom, kašnjenje na utakmicu, pripiti delegat i presvlačenje na livadi jer svlačionice ne postoje. Šlag na tortu: kada lopta ode u vodu (stadion je pored rijeke) platiš klincima da je dohvate. Tada sam ja vodio ekipu sa klupe jer smo prethodno dali otkaze trenerima Goranu Mitroviću, Željku Miloševiću i Srđanu Luburi. Epilog: na poluvremenu sam zbog nediscipline ostavio „u svlačionici” Gardovića i Boksu Moćevića.
Kalinovik
U Kalinoviku atmosfera kao na Monumentalu River Plate-a. Ovdje smo se presvlačili u školskoj učionici. Stotinjak navijača ljulja ogradu, domaći fudbaler u bjelačama, drugi mamuran izdržao do desetog minuta pa povraća kod korner zastavice. Domaćin napada, promašuje, navijači kivni na sudiju. Žara Lubura istrčava kontru i pogađa mrežu. Situacija je napeta. Sudija svira kraj, mi ne stižemo slaviti pobjedu jer kalinovački tifozi provaljuju ogradu i ulijeću na teren. Već sam bio spreman vikati da mi je majka sa Borija ali za divno čudo nas ne diraju i jure za sudijama. Za svaki slučaj smo se brzo presvukli u trećem razredu i bježanija.
U narednom nastavku: Krpljenje tima za gostovanje u Čajniču i eliminacija Romanije u kupu.
Dalibor Dadan Trapara