Povratak Aleksandra Simića u Slaviju bilo je iznenađenje samo po sebi. Napustio je poziciju u NK Kreševo gdje je svojim radom stekao status istinske legende u rodnom mjestu Duška Kuliša. Ne pretjerujemo kada kažemo da je podigao iz pepela fudbal/nogomet u ovom gradiću, a podrška, kako organizaciona tako i finansijska, nije nedostajala.
U sezoni za nama osjetio se njegov doprinos stručnom štabu Slavije. Bio je, u pravom smislu riječi, idealan pomoćnik Regoji, i djelovali su kao savršena kombinacija. Simo je smirenošću ali i magijskim znanjem fudbala dopunjavao Bojanov pomalo krut i autoritativan stav. Rezultati govore najbolje: četvrta pozicija na tabeli i to sa prilično mladim sastavom.
Nije odao tajnu
Simić je u ponedjeljak znao da ne ostaje u Jovana Raškovića. I pored toga profesionalno je odradio gostovanje u Radio magazinu SportEast. Nije spominjao odlazak ni razloge.
A razlozi su po običaju nedoraslost naše sredine u prepoznavanju kvaliteta. Ako ćete direktnije, potcjenjivanje ljudi koji vrijede mnogo, mnogo više. Limitirani budžet FK Slavija nije mogao ponuditi pristojnu platu za stručnjaka koji je iz ljubavi prema klubu po povratku u klub pristao na duplo manja (a i više od toga) primanja.
Egzistencija je prioritet pa je tako Simić bio primoran da presječe i pronađe novi angažman. Zna se i gdje će nastaviti karijeru ali iz poštovanju prema Aleksandru sačekaćemo zvanično potpisivanje. Emocije prema Slaviji sigurno se neće promijeniti u njemu, poželjno je da i ostatak onih koji vode klub bar približno vole Slaviju kao Simo. Cjelokupno društvo treba staviti prst na čelo i razmisliti kako smo uspjeli otjerati još jedno naše dijete iz grada. Alal nam vjera.