Da je Slaviji u narednoj utakmici pobjeda jedini mogući cilj o kome trebaju razmišljati, jasno je svima. Pritisak na fubalerima je ogroman, ali ukazala se prilika da potvrde lojalnost i ljubav prema klubu, da prezentiraju sav svoj arsenal umjeća, i da napokon pišemo o njima u superlativima.
U odnosu na većinu klubova u ligi, Sokolovi igraju za mizerne plate. Odbijali su primamljive ponude za promjenom sredine, upravo zbog gotovo neraskidive veze sa plavo-bijelim bojama. Sutra (14:30) protiv Veleža moraju prekinuti niz od četiri prvenstvena meča bez pobjede i odmaći se iz zone baraža. Znamo da to mogu.
Svjesni smo da momci trpe pritiske apatije u klubu, famoznih „kriznih štabova” i lutanja bez cilja. Ali neka proradi inat i neka ponovo bljesne Grande Nikola sa evrogolovima, Sveti Stefan sa inazgijevskim bockanjima, Vasilije Veliki sa čišćenjima ispred svog gola. Neka Petar bude brz kao vjetar i neka Vladan preotme krunu gospodara lijeve aut linije.
Fudbal je čudna zvjerka koja nanese mnogo boli, ali koja uspjehom opije do granica nebeskog svoda. Sutra je mnogo važnije da se hormoni sreće probude momcima na terenu, da omamljeni adrenalinom proslavljaju golove, a već ustaljena publika zagriženih i vjernih navijača svakako će to znati nagraditi aplauzima. Igrajte za sebe!