„A stara kaže Dragane šuti,
skrati jezik mogu te čuti”.
Fudbal je strast i emocija, adrenalinski naboj na maksimumu pa smo svjedoci da često dođe do varnica (nekad i plamena) na terenu ali nerijetko i izvan njega. Primjer? Nedavni klinč Kontea i Tuhela pokazao je kako je „samokontrola ključ uspjeha” ponekad samo fraza i da su menadžeri (ne mislimo na naše „akademike” sa kupljenom diplomom na pijaci u Novom Sadu) ljudi od krvi i mesa, neki i sa tankim živcima.
Lokalni sinonim za nemir kraj linije svakako je Vladimir Drinjak. Strateg Famosa ne funkcioniše u „zen stanju”, njegovo vođenje ekipe iziskuje konstantni fokus na svaki milimetar travnjaka, na svaki upućeni pas ili grešku (pitajte Ćehu kako je za deset minuta stigao od kume, druže do dragi dečko šta to radiš). Naše lige ne posjeduju modernu tehnologiju praćenja pređene kilometraže, pritiska ili potrošenih kalorija. Šteta, bio bi Drinjak zanimljiva tema za observaciju.
Ipak, ponekad je ljubav prema fudbalu (i Famosu u njegovom slučaju) breme koje donosi probleme. U duelu sa Drinom „recitovao” je prigovore sudiji svih 90 minuta, tražio kraj dva minuta prije isteka vremena, pa je zaradio (samo) žuti karton.
A kapetan ne smije ostaviti svoj brod. Da se ne ponovi scena iz meča sa Slogom kada je iza gola proživljavao dešavanja na terenu. Famos je novajlija u ligi, nema izgrađen odnos sa sudijama pa se neće praštati „nestašluci”.
Lagali bi da nam nije simpatična njegova metoda vođenja utakmice, ali mora se naučiti ujesti za jezik. Izgradio se kao trener sa autoritetom, usavršio vještinu da motiviše tim, savladao tehniku odnosa sa medijima. Još samo da…