Odlazak Srđana Stanića iz OKK Slavije 1996 (već preuzeo klupu Sparsa) otvara mnoga, bolna, pitanja oko budućnosti kluba. Bliži se početak priprema, grozničavo se traži novi trener, direktor kluba razočaran, veliki znak pitanja je nad imenima igrača.
Jedini smo pisali o svim turbulencijama u Slaviji prošle sezone i umalo spaljeni na lomači zbog toga. Ostaće upisano u istoriju da je uprava zabranila igračima da daju izjave našem portalu. A da je problema bilo, bilo je! I javnost, pogotovo navijači, morali su biti informisani o tome.
Nastup Slavije u Prvenstvu Bosne i Hercegovine, i visok plasman na kraju, plaćeni su nezdravom atmosferom, sukobima u svlačionici, patetičnim odlascima pomoćnika (i vraćanjem poslije par dana), odstranjivanjem igrača, a sve se to reflektovalo sve manjom posjetom na tribinama.
Slavija je (uprava) djelovala kao „zabranjeni grad” u koji je pristup imala samo „carska porodica”. Svaka kritika, pa i dobronamjerna, dočekivana je na nož i proglašavani su neprijateljima kluba (ah, nikada neće odustati od ove fraze) svi oni koji su bilo šta progovorili.
I šta ćemo sad? Politika kluba „Naša djeca” surovo je propala tjeranjem igrača koji su Sokolove doveli do play offa Prve lige Republike Srpske. Ostatak je utisnuo svoje konture na klupu, a pojačanja su mahom dolazila preko menadžerske agencije u vlasništvu prijatelja, sada već bivšeg trenera, Stanića. Već su najavljeni odlasci igrača.
„Osnivači” OKK Slavija 1996 imali su neograničenu pomoć lokalne zajednice, navijača, cijelog grada. Prodavali su nam priču o „časovima ljubavi” i desilo se upravo kao u slučaju Vujoševića i Partizana. Bila je to ljubav od papira, isprepletena interesima i ličnim ambicijama. Žrtva je klub koji je trebao Istočno Sarajevo učiniti sportskim centrom koji smo godinama čekali.
Naivno vjerujemo da će predsjednik Ćosić konačno smoći snage i napraviti restart u Slaviji. Postaviti ljude sa menadžerskim sposobnostima, profesionalce, ali prvenstveno ljude sa manirima. I, fokus bi i dalje trebao biti na našoj djeci jer mnogi napuštaju omladinski pogon u kojem sa svim selekcijama radi samo jedan trener!?
Ljubav se ne deklariše, ljubav se dokazuje.