Iako rizikujemo da nam pomoćni trener uputi psovku ili da se domar preobrazi u Čarlsa Bukovskog pa u erotskom zanosu napiše vulgaran komentar, kratko ćemo se osvrnuti na situaciju u Fudbalskom klubu Slavija. Da li je ovo realno stanje kvaliteta, znanja i mogućnosti ili snižavanje cijene za ulazak stranog kapitala u klub, to se ne zna. Poznato je da se plavo-bijeli tim nalazi na dvanaestoj poziciji i da poslije jedanaest odigranih kola ima deset bodova.
Da ne bi preokreta protiv Sutjeske ne bi se upisala ,,trica” u Čiči. Odoljevali su Rudar, Famos,, danas i Majevica ponijevši po bod, dok je Kozara (doduše za zelenim stolom) pokupila sve sa talona. Kriza je evidentna, i dalje se čeka da neko preuzme odgovornost, predsjednik, trener, kapiten… ponovićemo: čeka se.
Donji dio tabele
Riječ favorit izbrisana je iz Slavijinog rječnika, rivali dolaze sa (opravdanim) ambicijama u Istočno Sarajevo, a posljednji Mohikanci na tribinama vjeruju da će njihovo ,,pleme” ponovo nekad postati veliko i slavno. Nije zabranjeno maštati, ali se ne smije ni praštati. Sankcije za sve (ne)urađeno moraju biti u opciji. Barem da ona redovna plata zakasni sedam dana ili da igrači počnu plaćati po tti marke svakom gledaocu koji subotom dođe da ih gleda.
Svjesni da je ovo pisanje u rangu ,,Dobro veče nikome” ipak negdje tinja nada će neko kofom vode (a došla je) posspe ljude u klubu i probudi ih iz sna. Lijepi su to snovi da je Slavija ozbiljan klub, da su operativci sposobni i kulturni u komunikaciji, da su igrači (uz svo poštovanje) majstori. Pobija ih ona ,,Pogledajte semafor”, rezultat je jedini relevantan. Dobro, semafor je u kvaru.