Kada je 5. februara na zvaničnoj stranici FK Famos objavljeno saopštenje kluba o „posljednjoj” opomeni treneru u omladinskom pogonu, Slaviši Andriću, uzburkala se sportska javnost. Jedni su se smijali ovakvom načinu etiketiranja sopstvenog kadra, drugi su se zgražavali na amaterizam i staljinistički proglas, a bilo je i onih koji su shvatili da se nešto krupnije „valja iza brda”.
Među ovim posljednjim bio je i naš portal, pa smo se u cik zore narednog dana i mi našli na nišanu inspirisanog autora. Optuženi smo da zadiremo u interne stvari kluba!? Zaista bi voljeli da im je neko hakovao stranicu i objavio „porodične” nesuglasice koje su vidjeli svi, ali Mišo Zimonjić je ipak priznao da je kao administrator dobio zadatak da ih plasira u javnost.
Slaviša Andrić nije više trener mlađih kategorija Famosa (realno, bilo bi i čudo da je poslije svega ostao). Pitamo ga šta se to, za Boga, dešavalo u klubu iz Vojkovića.
„Mnogo ružnih stvari, nažalost. I poslije svega ja nikada neću reći nijednu ružnu riječ o Famosu. To je moj klub za koji sam igrao i koji volim, i u kojem ima veliki broj dobrih ljudi. Koordinator omladinskih selekcija, Vladimir Drinjak, prije svega je veliki prijatelj i čovjek koji voli Famos. Takođe, i ostali treneri, kako mlađih selekcija, tako i prvog tima. Sjajna ekipa koja vodi klub“.
Gdje je, ili bolje rečeno u kome je problem?
„Bivši predsjednik Famosa, Marinko Božović, koji i dalje iz sjenke upravlja klubom. Okružio se lošim ljudima koji ga koriste zbog ličnih interesa i vrše negativan uticaj na njega. Pored njih je počeo da se služi trikovima i da obmanjuje. Ne samo u odnosu predsjednik – trener, već i kao prijatelj“.
Vratimo se na sporni sastanak i saopštenje. Šta je pozadina?
„Kao trener sam učestvovao u incidentu tokom Zimske lige. Prinajem, nedolično sam se ponašao i za to nemam opravdanja. Moju krivicu ne umanjuje čak ni činjenica što sam branio dijete Famosa. Na sastanku trenera omladinskog pogona sam dobio priliku da iznesem viđenje događaja, i bio sam spreman da prihvatim svaki vid sankcija. Međutim, saopštenje kluba je objavljeno za vrijeme sastanka, čak se nije ni došlo do te tačke. Bilo je sve unaprijed izrežirano od strane učesnika sastanka koji po svaku cijenu želi da odlučuje u klubu, a bivši predsjednik mu prećutno odobrava postupke“.
O kome je riječ?
„Nije vrijedan spominjanja imena, znaju svi koji vole Famos o kome je riječ. Zbog takvih na stadion više ne dolaze legende našeg kluba. Preko noći su postali „bitni” i gaze sve pred sobom. Ako nije po njihovom, prijete, vrijeđaju. Božović se nažalost stavio na njihovu stranu“.
Božović ti je bolna tačka izgleda?
„Sa njim se znam od školskih dana i dijelimo mnogo uspomena. Ja neću nikada zaboraviti druženja i utakmice između razreda. I poslije toga smo bili bliski, mogo puta sam bio uz njega, pa i kada je politika u pitanju. Podržavao sam ga, lobirao za njega. Međutim to više nije isti čovjek“.
Odnosi su zahladili?
„I više od toga. Osamnaest mjeseci sam trener u Famosu i isto toliko traje obmanjivanje od strane Božovića. Obećavana je veća plata, da ću biti prijavljen u klubu ili nekom javnom preduzeću, ali dani su prolazili a on je od svega samo nastavio da obećava. Naše prijateljstvo je prestalo da postoji, više je vjerovao „parazitima” koji ga koriste za svoje interese. Malo po malo, postali smo udaljeni i u konstantnom sukobu. Na kraju mi je i spremljena izlazna karta na tom sastanku. Izabrao je stranu, i ako misli da je tako najbolje – prihvatam. Ja za razliku od njega ne zabravljam prijateljstva i uspomene“.
Šta dalje?
„Radeći ovaj posao zavolio sam djecu i oni mene. Mnogo je lijepih stvari bilo, mnogo utakmica i turnira. Trebinje, Zlatibor, Jagodina, Banja Luka… igrali smo sa Crvenom Zvezdom što će dječacima vječno ostati urezano u pamćenje. Zaista sam se predao u posao i mislim da sam ga obavljao srcem. To mi ne mogu osporiti. Biće mi žao što više neću raditi sa klincima, puno više od načina na koji su rukovodioci isplanirali da me se riješe“.
Na početku si rekao da je Famos tvoj klub. Ostaje li poslije svega tako?
„Naravno! Tu sam 1996. počeo da treniram i igram. Učestvovao sam u istoriji kluba, polufinalu Kupa Republike Srpske, odigrao mnoštvo utakmica. Tada ovih koji „vole” Famos nije bilo ni na mapi. I ponavljam, nisam ja jedini koji o njima tako mislim. Dovoljno je pogledati tribine i vidjeti da na utakmice ne doaze ljudi koji su nekada nešto značili u Famosu. Ne dolaze u klub, čak ih ne zanimaju ni rezultati. Ovi novi su ih uspjeli otjerati od stadiona“.
Izneseni stavovi ne odražavaju nužno mišljenja i stavove portala SportEast.