Bez obzira šta mislili o treneru Slavije ili se ponekad čudili njegovim taktičkim zamislima, mora se priznati da je ove sezone izvukao maksimum iz ekipe.
Bojan Regoje sa svojim stručnim štabom je već u prvoj polusezoni obezbjedio opstanak u prvoligaškom društvu i plavo-bijeli se drže u gornjem dijelu tabele, njišući se od petog do osmog mjesta. Skroman roster dobrano je ograničio mogućnosti tima, Maslovarić je zakazao u radu sa golmanima, a povrede igrača su se nadovezale kao dodatni teret. Mandić je uspješno operisan ali neće biti na raspologanju do kraja sezone, Erić tek ide „pod nož”, dok je Popović sve bliži da izabere samo trenerski poziv (kažu povećavaju mu platu).
Muke vaskolike
Pa, ne bi bili u koži Regoje u finišu prvenstva. Najveća misterija je kako motivisati fudbalere kada nema zacrtanog cilja uprave? Kako tražiti od igrača da pruže 100% u utakmici? Kako loš dan i loš rezultat opravdati u ligi oko koje se ispredaju priče o unaprijed dogovorenim rezultatima?
Slavija u nedjelju (16:30) gostuje u Mrkonjić Gradu, ekipi Slobode koju smo u prvom dijelu prvenstva torpedovali sa 5:0 (Dva gola Arbinje, po jedan Bjeloša, Erića i Bogučanina). Domaći će svim silama ići na tri boda koja će ih i dalje držati na distanci od zone ispadanja. Mi se samo možemo nadati da će naši momci imati za cilj da još jednom potvrde da su tim za mnogo veća djela i da će individualni kvalitet i potez još jednom bljesnuti i obradovati navijače.