Tresla se gora, rodio se miš. Ima on ime i prezime, ima i pogan jezik, tačnije širok repertoar psovki i prijetnji koje je sinoć slao u porukama. Ali ima i kosmička pravda koja namjesti stvari onako kako trebaju biti posložene, pa se miševi vrate u svoje rupe a mačke se izležavaju na suncu. Ko shvati, shvatio je.
Posljednje kolo Premijer futsal lige Bosne i Hercegovine otklonilo je sve dileme (ako ih je uopšte i bilo) o tome ko će play off dočekati sa prve pozicije ali i ko će se pridružiti Hercegovini u napuštanju društva najboljih. I sve se završilo onako kako je moralo biti. Najave pojedinih portala i stranica da član uprave Željeznice dijeli pravdu direktnom rivalu, ipak su bili samo preventivno upozorenje. Nije ,,drug član” bio u prilici uticati na igru.

Ipak, malo je nedostajalo da Željeznica sinoć ostvari ,,epski” podvig (ali pravi, ne onaj iscenirani iz prošle sezone) i savlada Bubamaru koja je zadnji put poražena Bog zna kada. Iako oslabljeni, gosti iz Cazina su na kraju slavili i zasluženo ovjerili prvu poziciju. Klub iz Trnova se poslije jednosezonske ekskurzije vratio u rang gdje realno i pripada.
Kuriozitet je da ,,malo Trnovo” protiv koga su, navodno, urotu stvorili veliki, sinoć na parketu nije imalo niti jednog futsalera koji obuče pidžamu i prenoći u Trnovu. Ne pika se Slobodan Elez, on odavno živi u Lukavici. I upravo onom kosmičkom pravdom sa početka ovog teksta, Fiko je ispao tragičar meča, pa i sezone. Promašio je zicer, izgubio loptu kod drugog gola.

I dalje tvrdimo da je silni novac utrošen u projekat futsal sekcije Fudbalskog kluba Željeznica mogao biti iskorišćen na bolji način. Proširenje školske sale u Trnovu ili oživljavanje fudbalskog kluba, umjesto plačanja tridesetak igrača koji su dolazili i odlazili. I nekih koji su u upravi a obećali su ,,završiti” stvari mimo terena.
Željeznica se saplela o sopstvene metode djelovanja, spletkarenja, dogovaranja, a zanemarena je suština: igra! Obraćala se pažnja na sve ostalo, vjerovalo se slatkorječivim ljudima koji su zapravo isključivo zadovoljavali svoj interes. Nauk je nadohvat ruke, vjerujemo da će ga prihvatiti.
I trebaju se zapitati ljudi iz Trnova zašto je sinoć Istočno Sarajevo slavilo izboren opstanak GFC Sarajeva i našeg dvojca Stefan Jokić – Dejan Debelnogić, a nije tugovalo zbog ispadanja Željeznice. Ako naš portal nije previše emotivno vezan za klub iz Trnova (a bio je), šta je onda sa ostalim ljudima?
