Aktuelna sezona biće, po mnogo čemu, važna za KMF Tango. Zamalo i u rezultatskom smislu jer ih je par kikseva udaljilo od mjesta koje vodi u baraž za Prvu ligu. Možda je bitnije, kada je klubu pitanju, buđenje interesovanja za futsal (Božićni turnir dao je veliki doprinos), priča o Tangu među ljudima, i ono najvažnije: širenje rostera igrača nekadašnjeg prvaka Bosne i Hercegovine.
Kako se ne bi ponovilo prošlo prvenstvo i knapiranje igrača za utakmicu, Čampara se potrudio i registrovao njih dvadesetak za nastupe u drugoligaškom jugu. Jedan od njih je istovremeno izazvao sumnjičavo okretanje glave i potajno ushićenje da bi mogao eksplodirati: Nemanja Pušara.
Njegove fudbalske kvalitete smo odavno upoznali. Krasila ga je nepoštedna borba, ljubav prema lopti i želja za pobjedom. Ipak, postavljalo se pitanje kako će se adaptirati na futsal.
Termini sa društvom i učestvovanje na turnirima nisu dovoljni za futsal. Trebalo se navići na šablone i akcije, pa i na pravila (imao je dosta problema sa izvođenjem auta), i nije to baš izgledalo uvjerljivo na početku. Kako je prvenstvo odmicalo tako se i Nemanja nametao kao jedan od ključnih igrača.
Neutoljiva glad za pobjedom, bez odustajanja u duelima, i urođeno baratanje loptom izazvali su već pomenutu detonaciju sa početka teksta. Vjerovao je u sebe kada drugi možda i nisu, postao neizostavni dio tima, igrač koji prelomi meč. Ne smeta mu ni kada kazneni udarac sa 10 metara izvodi sa 12 (greška sudije), bodri saigrače, ne buni se da „krpi” pozicije.
Tango je zadržao kadar iz prošle sezone, realno to i nije bio težak zadatak jer ih je bilo malo, stvorio je ekipu koja je bez imperativa stigla do druge pozicije (pisaćemo specijal o KMF Tango nakon prvenstva), i dobila igrača čija energija pokreće tim i navijače. Nadamo se i njegove drugare koji su se razočarali poslije poraza od Jahorine.