Uspjeh košarkaša probudio je uspavano znanje kod hiljada „selektora” i „vrsnih poznavaoca košarke” koji ovih dana analiziraju utakmice finalne serije, procjenjuju kvalitet igrača i stručnog štaba, kunu se u majku da znaju ambicije kluba…
Teorije zavjere, rođaci iz CIA I KGB, svi znaju sve. Krenimo redom.
Do polufinalnih duela sa Rogaticom, u dvorani smo se svi znali u glavu. Baš kao stalni gosti na slavi, ko gdje sjedi, ko šta priča (psuje), ko kada izlazi da zapali cigaru. Onda su Maljkovići i Obradovići svratili i počeli sa analizama.
Da, Slavija jeste limitiran tim jer je 90% tima sastavljen od mladih domaćih igrača. I sam ulazak u finale je fantastičan rezultat (preskočena stepenica više u odnosu na prošlu sezonu), sazreli su neki momci, uigrali se, i naravno da treba još partija na parketu da se izbrusi iskustvo. Svjesni su i oni svojih nedostataka (pogotovo stručni štab) ali im najmanje treba neko sa 177 centimetara i sa iskustvom ispod koša u Indiri (i ja se uklapam u opis) da im crta akcije. Odgovornost su valjda preuzeli treneri i igrači, a zna se kome polažu račune.
I pored tih „mana” momci u svijetlo plavim dresovima ulazili su u mečeve sa finansijski jačim ekipama (i to je jedan od alibija, naručen ili proizvoljan, ne znam) pjevajući „Džaba vam novci moji sinovci” pa izbaciše legiju stranaca iz Rogatice i napraviše brejk u Bijeljini protiv NBA Budućnosti. Ima valjda i to srce, rekoh već ranije. Ima i ta ljubav prema košarci.
A sad se, doduše stidljivo i pod pseudonimima, pušta i balon o ambicijama kluba. Navodno, neko je nekom rekao da je neko rekao kako uprava i nije pretjerano zainteresovana za ulazak u Premijer ligu. Pa, nije mogao bolji momenat da nam to saopšte – pred četvrtu utakmicu finalne serije. Ako pouzdano znaju, što nam prije nisu rekli da se ne nerviramo. Ako „prosipaju pamet”, neka im služi na čast.
Neka opet dođe 2000 ljudi da ispunimo dvoranu, aplauzom ispratimo momke kakav god rezultat bio, okrenemo se prema „navijaču na baterije” pored sebe koji bifla podatke i kažemo „Šuti Đurđa…”
D. Trapara