Dvoumimo se šta je bilo veće: naša očekivanja od Slavije pred početak prvenstva ili skepticizam zbog nešto starijeg rostera za koji se odlučio Milan Muminović. Da smo vjerovali u bolje rezultate, jesmo. Po imenima plavo-bijeli imaju tim za sam vrh tabele, ali imena nisu dovoljna da bi se savladao protivnik. Za rodne listove smo se nažalost uvjerili na suroviji način.
U osam odigranih utakmica (ona protiv Slobode je izbrisana) Slavija je ostvarila učinak od tri pobjede, dva remija i tri poraza za ukupno 11 osvojenih bodova. Kući je skor 3-1-1 i izboreno 10 bodova. Postignuto je 9 a primljena 4 gola. Prosute su pobjede protiv Zvijezde 09 i Romanije. Na strani su Sokolovi odigrali samo tri utakmice, sva tri puta su vodili ali na kraju osvojili samo bod u Trebinju. Gol razlika 3:5. U listu strijelaca upisalo se sedam igrača: Arbinja je četiri puta tresao mrežu, po dva puta Ristanović i Babaluk, dok su po jedan pogodak postigli Dabić, Rustemović, Matković i Bjeloš.
Tabela FSRS
Evidentno je kako Muminović i njegov tim imaju problem da zatvore utakmicu jer je pet puta ispuštena prednost. Rijetko kada je šef stručnog štaba Slavije mijenjao sastav pa je došlo do zamora materijala, a rezervisti su šansu dobijali na kašičicu. Tako je Dabić, iako prepoznat od Željezničara sa kojim je trenirao, pao u drugi plan, Maksić je već zaboravljen, Stijepić i Golijanin su u planu tu negdje oko devedesete minute.
Sredina tabele je plod urađenog, vodeći klubovi su već odmakli (realnije je reći nedostižni su), dok začelje diše za vrat. Ambicije koje je klub plasirao, a to je vrh tabele, sada su trezvenije i sve se više priča o borbi za mjesta koja vode u play off. Ukoliko se na kraju ostvari plasman među šest ekipa, vjerovatno će u Jovana Raškovića zadovoljno trljati ruke. Bude li se ispod crte, moraćemo ponovo gledati ,,muke Tantalove”. Kako god, sportska javnost je već sada nezadovoljna učinkom.