Dugo je vremena prošlo otkako se zadnji put u gradu, gotovo na svakom ćošku svake zgrade pričalo o nekom sportskom događaju, sa strašću i iščekivanjem.
Finalna serija play off-a Prve košarkaške lige probudila je uspavanu i rezigniranu navijačku masu. Jer, treba biti realan da je Istočno Sarajevo skliznulo ka sportskoj provinciji na mapi Srpske (bar u ovim „loptaškim” sportovima). Razloge za to neću tražiti jer bi oduzelo dosta vremena a dalo previše neprijatelja.
Slavija je brejkom u Bijeljini sve iznenadila i podigla temperaturu do ivice ključanja. A sve se nekako namjestilo. I ta čežnja da imamo tim u najelitnijem takmičenju, novoizgrađena dvorana, a onda Njegovanović trojkom u Semberiji najavi ludnicu.
Pošto me često optužuju da euforično pišem, neki čak daju tezu da „skrnavim ozbiljno sportsko novinarstvo”, želio bih momcima koje srećem svaki dan reći: Srećno!
Igrajte košarku, sport koji volite. Vjerujte u sebe kao što ste vjerovali na onih hladnih -18 u Bijeljini. Vaš zadatak je da budete ono što jeste, naši, Slavijini, momci.
Naša zadaća je teža. Da ispunimo dvoranu, da vam budemo i dodatna snaga i motiv.
Ako probudimo duhove uspjeha, nebo nam je granica.
Vidimo se u subotu!
Dalibor Trapara