Ne pamte se lošiji plasmani klubova kolektivnih sportova iz porodice Sportskog društva Slavija. Dok za odbojku i rukomet donekle možemo naći opravdanje smjenom generacija, u košarci i fudbalu kao da je ugašena vatra entuzijazma. Pokušaćemo naći razloge ovakvog stanja.
Odbojkaški klub Slavija: U jedanaest kola Prve lige Republike Srpske, Sokolice su zabilježile isto toliko poraza. Osvojeno je samo pet setova pa fenjeraška pozicija ne predviđa svijetlu budućnost. Klizanje u drugu ligu, osim ako se ne desi čudo na proljeće, čini se kao jedina opcija.
Politika kluba da igraju isključivo igračice iz domaćeg pogona jeste dobro za promociju odbojke, ali i dvosjekli mač ukoliko ne stasa generacija kadra seniorskom takmičenju. Upravo se to desilo našem prvoligašu u kojem mlade djevojke iz kadetske i juniorske selekcije, a ostvaruju odlične rezultate u svojim kategorijama, ne mogu uhvatiti ritam.
Budžet kluba je ionako preskroman, igračice igraju iz ljubavi prema ovom sportu, bez plata, tako da se i ne može računati na dovođenje pojačanja. Nije propast ako ispadnu u niži rang, ali Slaviji je mjesto među najboljim.
Rukometni klub Slavija: Plavi su kroz svoju istoriju navikli na egzoduse igrača i spasavanje gole kože. Identična situacija je i sada: golobradi momci uz nekoliko iskusnijih igrača drže klub na svojim plećima.
Skor 2-1-7 i pet osvojenih bodova dovoljni su za devetu poziciju na tabeli Prve lige Republike Srpske. Opstanak se ne bi trebao dovoditi u pitanje, ali da li to zadovoljava navijače, pa i sam klub?
Uprava će morati brzo presjeći: ili će se rizikovati sa postojećim igračkim kadrom, ili će pokušati angažmanima kvalitetnih igrača popraviti utisak. Dobri rezultati privlače navijače, ali i mališane sa kojima je klub počeo vrhunski rad.
Omladinski košarkaški klub Slavija 1996: Oni su priča za sebe. Poslije admnistrativnog ulaska u Prvenstvo Bosne i Hercegovine, odigrali su prošle sezone veoma dobro. Imali su pristojan budžet, podršku navijača, ali su međusobni odnosi igrača, trenera i pasivnost uprave dopustili „ljuljanje”.
Odlaskom „osnivača” Stanića u Spars (dao je juče ostavku u tom klubu) počela je potraga za trenerskim rješenjem. Petrić se nije snašao, Vasković vodio jednu utakmicu, Vržina u zahuktaloj sezoni mijenjao radikalno sistem. Kako god, 3 pobjede i 7 poraza pozicioniraju je u donji dio tabele.
Ozbiljnija organizacija u samom klubu, povratak naših trenera kojima su vrata otvorena u Sarajevu ali ne i kod nas, što manje sujete i transparentnost prema simpatuzerima, možda to rezultuje sa više od 200 ljudi na tribinama.
Fudbalski klub Slavija: Posrnula je Stara dama pretprošle sezone, u prethodnoj blistala, u aktuelnoj zaronila duboko. Dvanaesta pozicija na tabeli, skor 5-4-8 i mršavih 19 bodova, to je sve što su Sokolovi dali.
Gotovo identičan sastav koji je osvojio četvrto mjesto, sada grca, pati se sa igrom, jedva daje golove. Trener nudi ostavke, ali izgleda da je malo onih koji bi ga zamijenili. Čudno, jer je plata redovna kao u državnim firmama.
Upravni odbor godinama nije zasjedao, pa s toga i nedostatak ambicija možemo navesti kao razlog loših nastupa. Možda naš grad nema novca da Slaviju vrati u Premijer ligu, ali ovaj klub bar mora biti stabilan prvoligaš kojise bori za vrh tabele.