Razočarenje i ponos, ukratko bi opisali nastup rukometaša Slavije. Razočarenje u djelioce pravde Milenka Mitrovića i Aleksandra Petrovića, seljačke fore za zapisničkim stolom, delegata Bojana Kovačića koji se ponašao poput Koštunice. Ponos na mlade Sokolove koji su se hrabro borili protiv rivala i svih ostalih koji im nisu dopustili osvajanje bodova.
RK Kotor Varoš – RK Slavija 26:25 (14:13)
Veći dio utakmice timovi su se smjenjivali u vođstvu, vodila se egal borba, da bi Slavija na pet minuta do kraja imala +3. Usljedilo je par promašaja, sudije su se potrudile da našem timu dodijele isključenja, sviraju diskutabilne sedmerce. A onda LAKRDIJA!
Ostalo je 6 sekundi do kraja, domaći kreću u napad sa krila, upućuju šut ali Kurtović brani! Međutim, iako su sudije dale znak da se meč nastavi, mijenjaju odluku uz obrazloženje da nije pušteno vrijeme. Kotor Varoš je dobio drugu šansu i uspjeva postići pogodak, mada je i on bio sa zvukom sirene i pitanje je da li je lopta prije prešla liniju.
Slaviji je tako oduzet zasluženi bod, sudije Mitrović i Petrović, kao i delegat Kovačić vjerovatno će poslije utakmice otići na piće (sve zajedno sa mjeriocem vremena Juričevićem) sa domaćinima, a rukomet u Srpskoj propada li propada. Po ko zna koji put iživljavanje nad Slavijom. Alal vam vjera!
U redovima Slavije naejfikasniji je bio Mirković sa 7 pogodaka, Domazet je postigao 5, Jelisić i Šešlija po 4, Bozalo 3, (B)Bozalo 2.