Slavija je poražena u posljednjem kolu Prve lige Republike Srpske na gostovanju u Modriči 1:2. Poveli su plavo-bijeli (u kombinovanom sastavu) u 41. minutu preko Dabića ali domaći u 45. golom Božića izjednačavaju. U 49. minutu Šoškić postavlja konačan rezultat.
Sedma pozicija na tabeli, skor 13-4-13 i 43 boda dovoljni su za prosječnost. Nešto što se navijačima najstarijeg kluba u BiH i ne sviđa previše. Nedostatak ambicija ubio je i posljednju kap kvaliteta u timu, posijao sjeme razdora (da se ne lažemo, bilo je turbulencija unutar i van tima), stvarao afere poput one sa viršlama. Dosta materijala za detaljnu analizu uprave. Mi ćemo se osvrnuti na onu rezultatsku.
Domaći tereni (jer je Slavija sa glavnog preselila na brdo) koliko toliko je pomogao da se klub ne otisne put provalije zvane borba za opstanak. Učinak 10-3-2 je ogledalo domaćinske lige i 33 osvojena boda su, ispostaviće se kasnije, bila dovoljna za nastavak prvoligaške odiseje. Slavija je kući postigla 30 golova a primila 11.
Na gostovanjima 3-1-11. Dvije gostujuće pobjede u finišu sezone zakrpile su užasne nastupe van Istočnog Sarajeva. Sokolovi su uspjeli 10 puta zatresti mrežu (5 golova u dvije posljednje pobjede) a primili su 30. Mršavo.
Slavija na čak 14 utakmica nije uspjela postići pogodak a mučninu nam je prouzrokovala ona crna serija golgeterskog posta od 6 mečeva sa nulom (pet poraza i remi).
Oprali su momci tu mrlju sa pet vezanih pobjeda i donekle popravili utisak. I svoje samopuzdanje.
Ako treba nekog izdvojiti, ni to nije teško: Nikola Bjeloš. Postigao je 16 golova i nosio tim na svojim leđima tokom prvenstva.
Ipak, citirajući ljude iz Slavije da „nema pritiska i da je svejedno ako završimo četvrti ili dvanaesti”, onda je misija izvršena. Zadovoljni su citirani, a navijači?