Slavija – Baton 0:1 (0:0)
Sva nepisana pravila fudbala, za koja ste ikada čuli, danas su primjenjena „na brdu” i sručila su se na nejaka pleća dječaka u plavo- bijelim dresovima.
Revanš utakmica finala za pionirskog prvaka Kantona Sarajevo igrala se sa početkom u 15:30 i ne znamo ko je odredio termin ali znamo da je bilo pakleno vruće. Tek ponekad vjetar je rashladio stotinjak gledalaca na tribinama.
Izabranici Milana Miovčića od starta su se pokazali kao bolja ekipa a gosti su u prvom poluvremenu koliko toliko prijetili udarcima sa distance.
Detalj iz prvog poluvremena
U drugom dijelu, koliko god to zvučalo kao fraza, na terenu je postojao samo jedan tim – Slavija. Ređale su se kolosalne šanse pred golom Batona ali je lopta završavala van okvira gola ili je, danas odlični, golman Delić krotio.
A onda već pomenuta, nepisana pravila. Kada je sve bilo u rukama Sokolova, iz prvog šuta u drugom poluvremenu Bogovi fudbala kažnjavaju Slaviju. Lopta prolazi kroz ruke, pa noge Kužetu i završava u mreži.
Do kraja pokušavaju Kobrini dječaci do izjednačenja i penala (prvi meč na Koševu završen je 1:1) ali ne uspjevaju u tome.
Suze i uzdaci utisnuli su se u vještačku travu pomoćnog terena Slavije. Možda zasijani bol dječaka izraste u jednu generaciju koja će sportsku nepravdu ispraviti i obradovati nas šampionskim peharima. Mi vjerujemo u to, vjerujemo u vas.
Dječačka tuga
Kužet, Papaz, Lale, Kuljanin, Timotija, Grgić, Erbez, Andrić, Purković, Koprivica, Tošović, Radulović, Vlačo, Stupar, Tomić, Kokot, Grebenar, Macanović i trener Miovčić, imena su za ponos grada.