Slavija je savladala Leotara i plasirala se u osminu finala Kupa Bosne i Hercegovine. Potez utakmice nažalost po ljubitelje fudbala nije se desio na terenu već pored njega: psovka Bojana Regoje u kojoj je spomenuo hljeb, kao opravdani izliv bijesa zbog igre svojih igrača, možda je sam po sebi dovoljan za novinarski izvještaj. Ne krivimo ga, mnogi su na tribinama imali slično na umu, doduše nismo sigurni za pecivo.
FK Slavija – FK Leotar 2:1 (2:1)
Subjektivni osjećaj je da su se igrači Slavije ponašali kao prijeratni zatvorenici izvedeni na prinudni rad. Gledaoci su pokušavali imitirati detektive CSI Las Vegasa da nađu dokaz fudbala. Nije da nisu pokušavali i jedni i drugi, ali kompletan utisak je da je to izgledalo posve bezdušno.
Tri penala i pomoćni sudija Aida na suprotnoj strani (ispale nam oči da je vidimo), ključni su momenti prvog poluvremena. Prvo je Leotar poveo sa bijele tačke u 21. minutu, precizan je bio Cmiljanović. Međutim dvije minute kasnije Slavija izjednačava takođe sa kreča, a siguran izvođač je bio Bjeloš. Nikola je i u 44. minutu pogodio sa jedanaest metara i odveo naš tim sa prednošću na odmor.
U drugom poluvremenu nekoliko prilika je imao Dabić ali je birao loša rješenja, izuzev onog šuta sa ivice šesnaesterca kada je golman Milošević uz dosta muke izbacio loptu u korner.
Izmjene u sportu služe da poboljšaju igru, ali igrači Slavije koji su ušli sa klupe propisno su iznervirali publiku, posebno Šupuk. Stoga je i blaži nervni slom Regoje sa stajlingom Pepa Gvardiole, ponavljamo, opravdan.
Slavija: Sirćo, Gojković, Čvoro (57. Popović), Dabić, Bjeloš (80. Radaković), Arbinja, Avdalović (57. Križevac), Vučinić (67. Šupuk), Mandić (57. Beširević), Karić, Tomić
Leotar: Milošević, Glogovac, Cmiljanović, Kapor, Babić, Đuderija, Krneta (46. Begić), Đajić, Šušnjar, Penić, Kolak (80. Popović)