Spustiše se zastave stadiona Koševo… koktel sreće, ponosa i ljubavi omamio je sve one koji su te julske večeri bodrili Slaviju protiv, u tom trenutku za nas strašnog, Aalborga. Danci su sezonu ranije igrali grupnu fazu Lige šampiona, pa je čak i 0:0 u prvom meču bilo dovoljno da Sokolovi pričaju o podvigu. Bogovi fudbala su pak odlučili da pomjere granice emocija i da pobjedničke lovorike pošalju u Istočno Sarajevo.
Kada je Gruzijac Kutalija poslije nešto više od pola sata doveo Slaviju u vođstvo, na tribinima je zagrmilo baš poput oluja koje su protutnjale ovih dana. Miješali su se povici „Slavija, Slavija” sa neartikulisanim kricima uzbuđenja i nevjerice. Potrebno nam je bilo poluvrijeme da „dođemo sebi”.
Picula (Foto: Sportsport.ba)
Jedan od aktera istorijskog meča drugog pretkola za Ligu Evrope, Branislav Arsenijević, asistencijama je u znatnoj mjeri pomogao Sokolovima da nemoguće učine mogućim. Prisjeća se te večeri:
„Posle prve odlične utakmice u Danskoj, gde smo mogli i izgubiti i pobediti, ostalo je 0:0. Utakmica na Koševu mi je najdraža u karijeri, bio sam asistent kod sva tri naša pogotka. Cela ekipa je igrala odlično, svako je bio na visini zadatka. Dali smo 1000 % posto i Bog nas nagradio da slavimo, zasluženo sa 3:1. Svi igrači, treneri, uprava, ispisali smo istoriju kluba o kojoj se i danas priča. Želja mi je da se klub vrati na te slavne dane i da se pomere granice FK Slavija“.
Antologijska rečenica Mladena Delića “Ljudi moji je li to moguće”, u potpunosti je odgovarala trećem minutu nastavka kada Đermanović duplira prednost Slavije. Ipak, nismo iz sebe ni izbacili sav repertoar delirijuma, u 51. minutu Johnson smanjuje vođstvo.
Sadašnji trener Regoje
Strijepnja, strah, sat otkucava presporo, čini se da sekunda traje vječnost. Nervozno čekamo posljednji sudijski zvižduk. Prije toga Vučina Šćepanović rješava sve dileme: postiže pogodak za pobjedu, za prolaz dalje.
Autor ovog teksta dobro pamti bol kada ga je Zuca u „ludilu” uhvatio oko struka i nosao po tribinama Koševa, i Šćepo „vraća film” na tu veče:
„Sigurno da je u novijoj istoriji Slavije jedna od najbitnijih pobeda. Revanš utakmica gde smo pokazali kvalitet i karakter koje je ova ekipa posedovala. Iako smo menjali u odnosu na završetak sezone, verovali smo u naš kvalitet. Znali smo da nas čeka ozbiljan protivnik koji je godinu unazad igrao grupnu fazu sa velikim Mančesterom. Odigrali smo jednu kvalitetnu utakmicu gde nismo bili u podređenom položaju, što na kraju i rezultat govori. Savladati jednog Alborga sa 3 gola u mreži govori samo po sebi kakvi smo bili kao tim“.
Šćepo (Foto: Sportsport.ba)
Uspomena na 23. jul 2009. godine ostaće urazana u misli svakog navijača Slavije kao dan koji nam je ugradio kod ponosa. Klub je već godinama u zoni prosječnosti, tek ponekad bljesne i podsjeti na dane slave. Iskreno želimo da u što skorije vrijeme ponovo neka generacija izađe u Evropu i dostojno prestavi naš grad.
Slavija je počela u sastavu: Lučić, Regoje, Lackanović, Arseniević, Stanković, Simić, Šćepanović, Radonja, Todorović, Kutalija, Đermanović.
Trener Zoran Erbez je na početku drugog poluvremena uveo Vuksanovića umjesto Todorovića (popularni Doktor je izašao iz igre u 90. minutu kada ga je zamijenio Šešlija), a Radovanovića je u 80. minutu poslao u igru umjesto Đermanovića.