Polen i prašina česti su uzroci proljećnih alergija. Kada je Fudbalski klub Romanija u pitanju, utisak je da reakcije ,,na koži” izazivaju bodovi. Jer kako drugčije objasniti njihov užasno loš skor u drugom dijelu sezone Prve lige.
Jesenji dio sezone Vučici je donio zasluženi epitet hita prvenstva. Bio je paljanski tim ,,ne baš rado viđen gost” i svojom lepršavim igrom oduševljavao fudbalske sladokusce. Zimska pauza uzrokovala je hibernaciju iz koje se još nisu probudili.
Foto Vaske
U sedam odigranih kola u ovoj kalendarskoj godini, Romanija pobjedu nije slavila, upisala je tri remija (od kojih je najboljniji onaj na svom terenu protiv već otpisanog Borca) te doživjela četiri poraza. Postigli su u tom periodu igrači Romanije tri pogotka, primili devet.
,,Imamo dosta bodova” ubilo je izgleda draž nadmetanja, kalkulacije koliko nedostaje za opstanak, pa povremeno i apatiju. Taj kleti balkanski mentalitet po ko zna koji put je jednu lijepu priču vratio u okove prosječnosti.
Foto Vaske
Realni smo mi, nije Romanija dovoljno kvalitetna da bi se borila za Premijer ligu (a dugo će proći ili možda nikada više, da naš grad izbaci jednu takvu generaciju), ali zar nije ljepše sezonu završiti u vrhu nego na sredini? Viđali smo to i ranije, zar ne?
Ruku na srce, danas je Romanija bila znatno bolji rival u odnosu na raštimovanu Slaviju, ali za pobjedu su potrebni golovi. Tim Jadranka Bogićevića u tom segmentu igre ima evidentan problem.
Foto Vaske
Križevac po vokaciji centralni napadač ima dobru kontrolu lopte, reaguje u prostoru, ali mreža mu je ,,zabranjeni grad”. Radović i Hinestroza su krilni napadači, prebrzi za većinu odbrana u ligi, ali nišanske sprave nisu podesili. Mladi Novosel izgleda priliku može sanjati. Prava je misterija zašto kao vijesnik proljeća u tim nije došao provjereni golgeter.
Kao rezime, možemo konstatovati da je prava šteta da Romanija nije nastavila igre iz prvog dijela sezone. Privlačilo je to publiku, sportskim portalima budilo inspiraciju. Ovako, pisaćemo ,,bio jedan tim”.