Kažu da je jutro pametnije od noći. Tako se hladne glave može napraviti rezime Slavijinog gostovanja u Kozarskoj Dubici. Osvojen bod se ne može smatrati kao kiks, pogotovo kada se u obzir uzmu svi problemi sa igračkim kadrom. Da li se mogla sačuvati prednost od četiri gola? Da, ali nestalo je snage, nestalo je i rostera…
Na megdan Kozari ekipa Slavije otputovala je bez nekoliko standardnih prvotimaca i sa Kosorićem usamljenim na golmanskoj poziciji, i pored toga uspjela da nametne svoj ritam. Možda i ključni momenat na utakmici desio se na isteku 21. minuta. Sudijski par ovog meča bio je Mihajlović – Hercegovac (ovaj drugi poznat po antologijskoj izjavi ,,Imao sam loš dan” kada je pristrasno sudio protiv Sokolova u meču sa Derventom) pa nas ne čudi kriterijum dijeljenja pravde. Srđan Lale zbog starta, na opšte iznenađenje, dobija direktan crveni karton, dok je Predragu Toskiću zbog prigovora dodijeljen onaj plave boje.
Sa tek devet igrača Sokolovi su odigrali narednih 39 minuta utakmice, imali prednost od četiri gola na osam minuta od kraja (23:27). Ipak, umor je sustigao izabranike Tarika Alibegovića. Borili su se ali nisu uspjeli sačuvati pobjedu. Momcima se definitivno ne može osporiti želja i volja (kao i u meču protiv Mladosti), ali žal zbog izgubljenog boda ostaje. Zbog samih igrača koji su dali sve od sebe za boje kluba.