Dugo je sjever stadiona Slavije zjapio prazan i već smo i zaboravili kada se zadnji put orila pjesma navijača. Danas su Sokolovi bili tu da bodre svoj klub ali i da iznesu svoj stav o Staroj dami. Dozivanje zapada i odgovor sa tribine koja čeka stolice evociralo je uspomene na ona davna i lijepa vremema kada je to bila uobičajena pojava.
,,Uprava napolje” iznenadila je samo one koji površno gledaju stvari vezane za Slaviju. Potpisana saradnja sa FK Željezničar izazvala je revolt kod većine onih kojima su plavo-bijele boje u srcu. Ne toliko zbog samog sporazuma koliko zbog, najblaže rečeno, podaničkog odnosa ljudi koje vode klub prema superiornijem partneru sa Grbavice, nekadašnjim ljutim rivalom.
Naš portal cijelu situaciju gleda sa neutralne pozicije (koliko se može biti objektivan) i razumijemo ,,upravu” da želi poboljšati igrački kadar i imati ,,jačeg” iza leđa. Da li je Željo i sam na stabilnim nogama, to je drugo pitanje. Ono što iritira jeste Slavijin poziv školama fudbala iz Istočnog Sarajeva da organizuju posjetu djece na Grbavicu kada je Željezničar igrao protiv Rudara iz Prijedora. Te pozive smo očekivali na mečeve Slavije.
Poslije današnje utakmice Sokolovi su obavili razgovor sa igračima i rekli ono što im je na umu. Prema informacijama koje imamo, Stevanoviću je objašnjeno da ,,Grbavice, rano ljuta” i nije pretjerano omiljena pjesma sa ove strane Mojmila. Takođe, obećano je da će podrška biti i na narednim utakmicama.
Ono što je naša želja jeste da se konačno okupe svi koji vole Slaviju. Da se čuje glas ljudi koji predstavljaju upravu (a ona postoji samo na papiru), da kažu svoje mišljenje i navijači, kao i svi oni koji gaje emocije prema Slaviji. Da se nađe zajednički jezik i pokrene sa mrtve tačke na kojoj dugo, predugo, stojimo i gledamo kako ,,vozovi prolaze”.