„Pa znaš ti kako se postaje pravi šampion? Tako što izađeš na teren, i pobediš“.
Najaviti narednu utakmicu Slavije mučna je zadaća. Kako upakovati svu gorčinu zbog pozicije na tabeli, i sakriti euforiju koja se iznova budi zbog skakutanja lopte u Čiči? Već sutra u 16 časova proradiće adrenalin uz obavezno cupkanje od nervoze. A dole na travnatoj areni pogledom ćemo pratiti „gladijatore” u borbi. Za bodove podrazumjeva se, ali za čast, sopstevnu i klupsku.
Da li je Stanić uspio probuditi motivaciju kod igrača ili su oni sami skinuli prašinu letargije koja ih je pokrila, nebitno je. Svjesni su i oni da vrijede mnogo više od bitisanja na ivici ambisa. Zaboga, prošle sezone bili su četvrti, iz arhive se mora nekako iskopati fascikla sa jednačinom pobjede.
Stiže neugodna Kozara koja je sve samone autsajder. Bodovno su se obezbijedili, žele da se nadigravaju. U prošlom prvenstvu su slavodobitno prohujali kroz Istočno Sarajevo, žele da ponove uspjeh. Kompaktna su ekipa sa „podivljalim” Bokićem, nekadašnjim igračem Slavije, koji igra sezonu života.
Revanš ekipi iz Gradiške, povratak na stazu pobjede, ali i pronalaženje izvora samopuzdanja, cilj je koji u 90 minuta Sokolovi moraju (i mogu) postići. Podrška sa tribina je prijeko potrebna, od Ćevapovog kultnog vriska „Evooo gaaaa” do drugotrajnih aplauza. To je gorivo koje će nadahnuti momke. I tako se postaje šampion.