Eliminacija Slavije iz Kupa Bosne i Hercegovine bila je u neku ruku i očekivana. Tim je još uvijek u fazi priprema, protivnik iz višeg ranga, kvote na Željezničar su bile opravdano male. Ipak, očekivali smo mnogo više od tima iz Jovana Raškovića.
Prvi takmičarski duel poslije skoro deset godina na Grbavici trebao je sam po sebi biti motiv da se da zadnji atom snage na terenu. Imala je Slavija podršku sa tribina ali izgleda da pjesme Sokolova nisu doprle tamo gdje treba – u srce igrača.
Floskula da je ,,bolje ispasti iz kupa zbog troškova” u ovom slučaju ne pije vodu. Slavija je osvajala trofej najmasovnijeg BH takmičenja tako da je bila obaveza pružiti maksimum. A vidjeli smo veoma malo toga. Bez udarca u okvir gola, raštimovana odbrana i promocija pogrešnih igrača.
Foto: FK Željezničar
Ponavljamo, nemamo ništa protiv Šemdina i Babaluka, ali to su igrači Željezničara. Mnogo logičnije bi bilo da je Muminović pred prisutne menadžere u loži izveo nekog od mlađih fudbalera iz Slavijinog pogona. Možda bi se neko zainteresovao i napunila bi se klupska kasa od transfera.
Nije se Muminović odlučio za tu varijantu već za njegovu zonu komfora i igrače, njegove vršnjake. I to bi mu oprostili da nakon meča za Arena TV nije dao skandaloznu izjavu. Da je prilično zadovoljan (poslije poraza 0:4!?) i sve začinio sa ,,Ja čestitam svojim igračima na karakteru…”.
I sve da smo fudbalski laici, u direktnom prenosu nismo vidjeli žar i borbu dostojnu Muminovićevih riječi. Pogotovo kada znamo da je Željezničar posljednju takmičarsku utakmicu dobio još u oktobru prošle godine. Ali eto, već znamo da klub nema posebnih ambiciija, plata je redovna…