Prvi takmičarski nastup rukometaša Slavije poslije „sječe knezova” i naprasne smjene generacija, reflektovao nam je trenutno stanje u našem prvoligašu: tim kojem je neophodno steći iskustvo po „ubrzanom postupku” i kvalitetan materijal oko koga se treba potruditi i izvajati generaciju za velike stvari.
Meč polufinala Kupa Republike Srpske protiv Sloge iz Doboja (26:30) u prvi plan je izbacio mlade nade Sokolova koji su do sada „krali” minutažu u seniorskom timu. Ogromnu obavezu borbe za grb kluba protiv standarnog premijerligaša odradili su dostojno uz „dječije bolesti” prihvatljive za njihov uzrast.
A nije bilo jednostavno dječacima zamijeniti donedavno nezamjenjive. Vuletić, Lale i Tuševljak otišli su u Respekt iz Sarajeva, Trapara u Vogošću, trener Tešanović je na godišnjem odmoru… Omladinci su ostali sa Moćićem, Domazetom i Kovačevićem da stanu u vrstu pred Mizdraka i Alibegovića, pred domaće navijače i Slogu, i da polože rukometni prijemni ispit. I položili su ga! Dobro, možda ne sa desetkom ali solidna osmica zbog zalaganja.
Nezahvalno je, kao i uvijek, izdvojiti nekog pojedinca ali ako bi morali kroz jednog igrača opisati cijeli tim, onda neka to bude Pavle Crnogorac.
Golobradi golman uskočio je među stative poslije isključenja Raonića, djelovalo je sa tribina da drhti od treme i bile su samo dvije opcije: ili će potonuti od straha ili će izrasti u golmana. Srećom po njega i Slaviju, desilo se ovo drugo. Prva, druga, deseta odbrana i gromoglasni aplauz publike za Pavla i njegove saigrače govore da su navijači Slavije zadovoljni viđenim. Čak i onaj njegov pogled s nevjericom, kao da sanja, možda je najbolji primjer kako su se osjećali igrači.
Eto, momci, položili ste pred „komisijom”, oslobodite se treme i pokažite sve što znate u narednim mečevima.
Foto: Foto Vaske