Nemamo šta zamjeriti košarkašima Slavije. Pružili su svoj maksimum, borili se kroz tri produžetka, pokušali doći do pobjede. Bili su jedna duša sa publikom koja je sinoć evocirala uspomene na atmosferu iz finalne serije protiv Budućnosti. Ekipa iz Mrkonjić Grada je imala više živaca i hrabrosti u pojedinim trenucima i na kraju ostvarila trijumf.
OKK Slavija – KK Mladost 98:100
(23:14, 13:20, 16:21, 18:15, 28:30)
Poslije prve četvrtine i početka druge, malo je onih u dvorani koji nisu vjerovali u pobjedu Slavije. Naš tim je imao +11, djelovao sigurno i već smo počeli sa kalkulacijama o protivnicima u završnici prvenstva. Mladost je međutim imala drugačije planove. Do poluvremena su smanjili zaostatak na samo 4 poena i potpuno se vratili u meč. Kasnije su potvrdili namjeru da pobjede, uz borbenost i dozu sreće, uspjeli su u tome.
Ono što je činjenica, nemamo istinskog lidera ekipe koji će preuzeti odgovornost u ključnim momentima. Tanksley je solirao, Maran nedovoljno konkretan pod košem, Jovanović bojažljiv, Damjanović u padu forme…
Neprijatne scene između ljudi koji vode klub poremetile su i svlačionicu. Odlazak pomoćnog trenera Stefana Stanića, oproštajne poruke u viber grupama, pa naprasni povratak u klub, nisu baš jasni detalji ali su pokazatelj da nešto ne štima.
Javna je tajna da i odnosi među igračima nisu ponajbolji, ima i nezadovoljnih, sankcionisanih. Naravno, iz OKK Slavije ne možemo (po običaju) saznati ništa.
Primarni cilj, opstanak, je ostvaren. Sve više od toga (a dostižno je) bonus je za naš tim koji se proflisao u hodu, sa mnogobrojnim izmjenama igračkog kadra i oscilacijama u igri.
Kada se spusti zavjesa na prvenstvo, uprava i stručni štab moraće ozbiljno zasukati rukave i poraditi na popravljanju ambijenta u klubu. Skupa je ovo igračka, mora biti u pažljivim rukama.