Teško će biti napisati tekst o Ljubiši Ćosiću a da se ne nađe neko ko će to protumačiti kao ,,politički udar” na prvog čovjeka grada. Tako to ide kod nas, nažalost. Ali povod za pisanje je veoma bitan, pa ćemo rizikovati kritike što diramo ,,lik i djelo” voljenog gradonačelnika. Ljubiša Ćosić nam je obećao razgovor i informacije pred početak sezone, po starom dobrom običaju nas je ,,ispalio” pa je drugim medijima najavio ostavku, i to duplu! U skorije vrijeme napustiće funkcije predsjednika fudbalskog i košarkaškog kluba.
Predsjednikovanje Ljubiše Ćosiċa klubovima iz porodice Slavije (mada mu tu košarka dođe kao dalji rod) biċe upamćeno po ,,gašenju požara” i zataškavanju afera. Urezalo nam se u memoriju, a kako i ne bi kada je samo to ponavljao, da je redovno isplaćivao plate i da je povećavao budžet. O ostalim stvarima i problemima u klubovima nije previše pričao. Prepustio je to pojedincima koji su iskoristili priliku da uhvate svojih pet minuta slave. I poneku marku.
Odlazi
Fudbal Ljubiša nije previše volio. Nije ni dolazio na utakmice (jeste dvije u finišu prošle sezone) mada je u našem radio magazinu rekao da je gledao snimak svake odigrane. Čudno jer Momčilo Stanić do tih snimaka nije mogao doći preko sekretara kluba. E upravo je taj sekretar zagospodario Slavijom i Ćosiću servirao filtrirane informacije o stanju u klubu. Zbog toga je Slavija i svedena na rang seoskog kluba koji je kumio i molio za bodove da narednu sezonu ne igra u Dvorovima ili Čajniču. Naravno, tu je i ona blamaža na potpisivanju famoznog sporazuma sa Zvezdom i šokantnog spominjanja Karađorđevića kao osnivača Slavije. Blam godine definitivno.
Kraljevska porodica jeste učestvovala u osnivanju kluba, ali košarkaškog. Dinastija Stanić imala je luksuz da napušta Slaviju i odlazi u druge klubove, da daje patetične ostavke koje se brzo povlače. Mlađi prestolonasljednik je vršio segregaciju prema novinarima i svađao se sa klubovima iz okruženja (zato ga valjda većina ljubitelja košarke i ne voli). Administrativni ulazak u Prvenstvo BiH proglašenje najvećim sportskim uspjehom grada, pa je onda šačica publike gledala patnju kojekakvih ,,pojačanja” i ringišpil sa trenerima. Često, prečesto je spominjao osnivače OKK Slavija 1996 da smo stekli utisak da je riječ o privatnom klubu koji građani finansiraju. A ponašali su se tako.
Ljubiša Ċosić i urednik portala SportEast u sportu su imali temu za razgovor (i kontakt uopšte). Bio je to korektan odnos sa usponima i padovima. Ostaće žal što se nije ponašao kao pravi predsjednik klub(ov)a i kontrolisao situaciju. Previše se tu odigralo stvari koje su otjerale navijače i prouzrokovale preskromne rezultate. Mogao je Ljubiša mnogo bolje, deĉko je obećavao.