U proteklim sezonama imali smo pregršt povoda da pišemo o lošem suđenju u futsalu. I zaista, bilo je takvih scena da su išle do granica dimenzije realnog, odluka koje su se kosile i sa logikom i minimumom morala. Nije se mnogo promijenilo ni u aktuelnom prvenstvu pa se dešavaju (doduše u manjem broju) previdi koji direktno utiču, ne samo na rezultat, već i na budući tok cijele lige.
Pristrasnost arbitara prema nekom klubu, opraštanje crvenih kartona, kompenzacija zbog ,,mira u kući”, sve je to i dalje na repertoaru ljudi u crnom. Imao je i Miroslav Bjelica svojih momenata, pogotovo u Novom Goraždu kada je dopustio da mu se navijači šetaju po terenu, ali treba priznati (teška srca) da se u sezoni 2025/2026 izdigao iz sivila.
Rani radovi
Pratili smo njegovo dijeljenje pravde na nekoliko utakmica ove jeseni i svjedočili napretku. Sada je svoju teatralnost pri donošenju odluka nadogradio ispravnošću istih. Igrao je futsal, prepoznaje koje su dozvoljene granice u duelima, u veoma intenzivnom sportu, i ne libi se pokazati kartone zbog nepravilnosti, bez bilo kakve empatije prema igraču.
,,Ni po babu, ni po stričevima” moto je kojim se Bjelica vodi, i koji za sada izgleda kao svijetla tačka futsala, barem kada su arbitri u pitanju. Autoritet, praćenje igre i nepristrasnost, parametri su kojima je zaslužio ovaj tekst i pohvale. Mada, ostavićemo mogućnost da će se negdje ,,okliznuti” i pokvariti kompletan utisak. Ne malerišemo nego svega smo se nagledali, iskreno ne možemo sami sebe ubijediti da ovo izgleda dobro.