Odavno je stid iščezao iz kluba u Jovana Raškovića, pa iako većina navijača Slavije tužno posmatra propadanje kluba i vapi za nekom promjenom koja bi reanimirala nekadašnjeg premijerligaša i osvajača Kupa Bosne i Hercegovine, na brdu se igraju Top liste nadrealista i formiraju „krizne štabove”. Traže se krivci okolo i niko, baš niko, nema čojstva u sebi da izađe i stroja i kaže „Krivica je moja“. Sve ovo liči na fudbalski klub Baranda iz serije „Vratiće se rode“, nedostajao je još samo pop na sastanku. A nekada je kraljevska kuća bila pokrovitelj Slavijinih jubileja…
Milorad O. Lale je glasno i jasno izrazio bijes (ne)postignutim rezultatima i atmosferom u klubu i za stanje upotrijebio jedini mogući izraz u ovom trenutku: SRAMOTA! Kapa dole, kao da je pitao sve koji i dalje gaje emocije prema plavo-bijelim bojama.
Sa sastanka „kriznog štaba” (jao majko da li je ovo realno) ističu se redovne plate igračima i trenerima od strane Opštine Istočno Novo Sarajevo i Grada Istočno Sarajevo. Navode se trud i zalaganje igrača na treninzima i utakmicama… pa ko je onda kriv!? Ako nisu fudbaleri, Katić i Ćosić, bijedna je floskula „Krivi smo svi“.
Nisu krivi
Džaba uljepšavanje i ublažavanje stanja po prijateljskim portalima, zalud ponuđene ostavke, badava čekanja više sile da pomogne. Nije ovdje pitanje da li će se Slavija boriti za opstanak (katastrofalno je što se uopšte klub nalazi na tabeli) već šta ćemo naredne sezone? Nebitno da li će se igrati u Rogatici i Milićima, ili ponovo u prvoligaškom društvu.
Šamani i vračevi ovdje ne pomažu, već totalno resetovanje kluba i dovođenje svježe krvi sa idejama i znanjem, pa makar i veterana koje neki spominju. Ali veterana kojih su se u Slaviji odrekli a koji svoje znanje šire po drugim klubovima.
Čekamo (godinama) sjednicu Upravnog odbora, najavili su je ove sedmice. Da li će Ćosić smoći snage i prihvatiti ostavke stručnog štaba, ili će se držati one „nek’ vatra tinja“, vidjećemo. Nekako je osjećaj da su više zabrinuti svi osim onih koji bi trebali biti. Pa čak i urednik ovog portala, navijač Glasinca, kome je i dalje nejasno zašto se ovo radi klubu čiji je nekada bio simpatizer i koji je bodrio Slaviju na skromnih 150 utakmica.