Kada opisujemo odnos našeg portala prema rukometu, često to ilustrujemo stihovima ,,Slučajno te sretoh al’ namjerno zavolih“. Isti osjećaj prema ovom sportu ima i Jovan Borovčanin, koji je bio odličan fudbaler ali ga je točak života odveo na potpuno drugu stranu. Danas je trener Rukometnog kluba Glasinac, ali uključen je i u rad selekcija omladinskog pogona Rukometnog kluba Slavija.
,,Sve se to desilo spontano još 2011. godine kada je oformljena rukometna sekcija na Sokocu. Poslije završetka studija tražio sam novi izazov i rukomet je bio dobra prilika da se oprobam. Od nečeg što je na početku bilo interesantno, postalo je strast koja je vodila ekipu i mene do prve lige. Poslije 13 godina ovaj sport je postao sastavni dio mog života“.
Nedavno si počeo raditi kao trener mlađih selekcija Slavije. Kako je započeta ta saradnja?
,,Već godinama imam prijateljski odnos i odličnu saradnju sa urednikom vašeg portala (Joco je insistirao da ovo napišemo) koji me je spojio sa novim predsjednikom. Vrlo lako smo se dogovorili, na samo za moj angažman već i za blisku saradnju Slavije i Glasinca, u cilju promocije rukometa. Ponovo se probudila žar u meni, to je nešto što me pokreće i u čemu uživam“.
Počeo si sa mini rukometom. Koliko mališana trenira i kakvo je iskustvo rada sa početnicima?
,,Trenutno je petnaest dječaka na treninzima gdje uz igru i druženje pokušavamo napraviti dobru atmosferu za učenje osnovnih elemenata rukometa. Treninzi su svake subote i nedjelje, za sada su dječaci veoma zainteresovani za rad i jedva čekaju svaki trening. Polako ih pokušavam prebaciti sa sistema igranja 4+1 na standardni 6+1 sistem, i imali su priliku da odigraju jednu utakmicu u tom formatu. Ipak, najvažnije je da kroz zabavu zavole rukomet, ima vremena da kasnije ozbiljnije napreduju“.
Trener si i ženske selekcije. To je nešto novo za tebe pa nas zanima kako si se snašao?
,,Sticajem okolnosti počeo sam raditi sa ovom selekcijom i veoma brzo sam zavolio rad sa njima. Petnaest djevojčica koje su kulturne, vaspitane, i što me najviše iznenadilo redovne na treninzima sa neopisivom željom da upijaju znanje i izvršavaju zadatke. Jedna divna ekipa i radujem se svakom novom treningu sa njima . Uspostavli smo saradnju sa RK Kiseljak sa kojima su djevojčice već odigrale jednu prijateljsku utakmicu, u planu je kontakt sa još nekoliko klubova u okruženju da bi ova selekcija kroz mečeve još više napredovala“.
Da je ,,kliknulo” između tebe i djevojčica, dokaz je i poklon koji te ostavio bez teksta.
,,Često i kući kažem da rijetko kada ostajem bez riječi ali cure su me izmenadile poklonom, šoljom sa posvetom, i evo već je prošlo nekoliko dana a ja sam još pod utiskom. Gest koji me je ,,kupio” i dao mi još veći motiv da im se maksimalno posvetim“.
I dalje si šef stručnog štaba Glasinca. Kako sada funkcioniše tim?
,,Ostala je okosnica tima iz proteklog perioda, ali to ne bi bilo dovoljno bez igrača Slavije na dvojnoj registaciji. Stvorili smo jedan respektabilan tim u drugoj ligi gdje smo zabilježili jednu pobjedu i poraz. Još uvijek se momci uigravaju ali nadam se da će se to brzo realizovati i da ćemo ostvarivati dobre rezultate. Zahvalio bih se ljudima u Slaviji koji su izašli u susret Glasincu i pomogli nam da i dalje uživamo u rukometu na Sokocu“.
