Kada si golman sve oči su uprte u tebe. I sam si, nema saigrača da te ,,zatvori” i ispravi grešku, svaki kiks ostane urezan u sjećanjima publike. Nesreću da napravi kardinalnu grešku i da ga zagrli duh Tomislava Piplice kao nekadašnje golmane Slavije, imao je i Vladimir Vlačo u duelu sa Famosom.
Ispuštena lopta nakon svijeće Perovića i primljen gol krunisali su ga za tragičara lokalnog derbija. Zalud dvije fenomenalne intervencije nakon toga, uhvaćena živa lopta kada ga je Stjepanović pokušao lobovati i odbranjen šut Šariću. Poslije utakmice svi su spominjali ,,vruć krompir” bačen iz ruku.
Danas je Vlačo pod teretom krivice stao među stative u Foči i tražio dašak samopuzdanja. I našao ga je, inspirasano je branio kraj Ćehotine te na kraju meča zaslužio epitet najzaslužnijeg za Slavijin osvojen bod. Uz podršku ostatka ekipe naravno.
Ostao je miran u situaciji kada je Dačević izašao sam pred njega i odlično intervenisao. Skinuo je kasnije i dva centaršuta sa glava protivničkih igrača, ukrotio jednu loptu koja se odbijala nakon udarca Blagojevića. Te na početku drugog dijela izašao kao pobjednik iz duela, ponovo sa Blagojevićem, i paradom spasio svoju mrežu.
Staloženost, refleksi i dobro praćenje igre -uspio je ,,štrihirati” sve segmente i upisati veoma dobar nastup. Za nadati se da će(mo) brzo zaboraviti grešku iz prethodnog meča i da će ovaj momak nastaviti biti sigurnost na golu Slavije. Ne zbog toga što smo se onda grčevito borili tekstovima da dobije priliku, već zbog njega samog. Zaslužio je.