Tuga, bijes, nemoć. Izdvojili smo tri najjače emocije poslije sinoćnjeg sedmog uzastopnog poraza košarkaša OKK Slavije. Ionako skroman broj gledalaca u novoj dvorani svjedočio je još jednoj inferiornoj partiji i novom debaklu. Ovog puta počastila se tuzlanska Sloboda.
Od sedam izgubljenih mečeva, šest je u Prvenstvu Bosne i Hercegovine koje je Slavija završavala u minusu od 20 poena (konkretno gubila je u prosjeku sa 20,5 koševa razlike). Bilo je perioda u kojima su nebesko plavi igrali dobro, protiv Borca na primjer, ili u Kupu Republike Srpske protiv Jahorine, ali generalno slika je loša.
Skraćen roster, povrede, poneka sudijska greška, vlažnost vazduha… izgovori su koji ne možemo prihvatiti. Jer, niti smo mi birali igrače i spremali ih za sezonu, niti ih možemo motivisati pošto je klub ograđen zidinama ,,zabranjenog grada”. Oni koji mogu dati objašnjenje, zapravo i moraju objasniti javnosti u čemu je problem.
Ozbiljni klubovi poslije dva, tri, vezana poraza posežu za šok terapijom ili barem upute izvinjenje navijačima. Sistem je pao, valja ga restartovati, a to može samo dobar programer. Imamo li ga? Čak bi i saopštenje kluba bilo poželjno, za sve one koji mazohistički dolaze na Trg Srbija. Predsjednik (u ostavci), direktor, trener, ekonom?
U Prvenstvo Bosne i Hercegovine ušli smo ,,nazor”, očigledno ozbiljan plan kako se takmičiti u najelitnijem BH rangu nije postojao. Poseglo se za forom zvana Penava koji je kvalitetom nagrabio pobjeda i onda smo ležerno privodili sezonu kraju. Prošle sezone izborili smo opstanak trojkom (uz gaženje aut linije), sada nam je Zrno bio ,,zlatna koka”. Neozbiljno!
Znamo da nije baš poželjno sipati so na ranu (tuzlansku pogotovo) ali klub sa istorijom, pa bila ona i nasljeđena od ugašene KK Slavija, zaslužuje da neko izađe pred navijače i kaže šta i kako dalje. Da li je vrijedno brukati se ili je rješenje povratak u Prvu ligu iponovni pokušaj da se stvori neka kvalitetna generacija. Skupa je ova igračka, ima još djece (čitaj klubova).