Slaba posjeta na fudbalskim utakmicama česta je slika na našim stadionima. Neatraktivna takmičenja, loši rezultati, ali i odnos klubova prema navijačima, stvorili su sumornu sliku na sportskim zdanjima. Ako se okupi 200 gledalaca, nerijetko se spinuje kao ,,ispunjene tribine”. Pokušaćemo pronaći glavne uzroke ,,bojkota” kada se u pitanju naša tri prvoligaša.
Slavija je svakako najveće fudbalsko ime u Istočnom Sarajevu. Ali samo ime. Sve ostalo je u fazi stagnacije, čak i pada ka najnižim granama. Najvatreniji navijači, Sokolovi, već duže vrijeme ne bodre svoj klub zbog, kako kažu, pojedinih ljudi u upravi. Imaginarnom tijelu u klubu koje je spalo na par ljudi. Isti su sazidali zid prema svima izvana, kritike i sugestije se shvataju kao napadi. Da su pitali za mišljenje onih kojima je Slavija, i pored svega, i dalje u srcu, vjerovatno se ne bi upustili u priču sporazuma za Željezničarom. Ovako, mogu sebi davati titule ,,generalni”, dovoditi igrače koji ne prave razliku, i bez stresa tapkati u mjestu.
Šokantan je bio poziv školama fudbala iz Istočnog Sarajeva da posjete utakmicu Željezničara i Rudara. I to u jeku ogorčenosti javnosti zbog nikada prikazanog sporazuma sa timom sa Grbavice. Srećom, poziv je odbijen od strane zdravorazumnih ljudi pa su kasnije čelnici Slavije pokušali akciju podjelom ulaznica za svoju utakmicu. I naš portal je, i dalje nam nije jasno kako smo izabrani, učestvovao ali od deset karata koje smo dijelili, javila nam se samo jedna zainteresovana osoba.
Recept za masovniji dolazak navijača ja veoma prost: Slavija mora biti tim koji se bori za najviše ciljeve. Bez obzira sa kojim igračkim kadrom i bez razlike ko je ,,projektovan” za ulazak u Premijer ligu. Samo takav pristup probudiće žar kod ljudi, i neku staru energiju koja je nekad davno vladala. Da se ne lažemo, teško ko će dvosjed u kući sa milion televizijskih kanala zamijeniti za 90 minuta gledanja, na primjer Vlasenice.
Famos je u drugoligaškom društvu, pa čak i na startu prvoligaškog takmičenja imao veoma jak emotivni naboj koji je punio tribine. Euforija ulaska u viši rang mamila je publiku i vikend je zaista izgledao kao praznik. Kako je vrijeme odmicalo, tako se i broj slobodnih stolica na stadionu povećavao. Sada dolazi samo onaj kome je baš dosadno.
Prelomna tačka je bio famozni meč sa BSK-om i nastup Famosa sa trećepozivcima. Negativni komentari navijača bili su preglasni da ih niko ne čuje, ali izgleda nisu mnogo dirnuli u srce upravu. Mnogi su tada odlučili da njihova noga neće više kročiti na stadion u Vojkovićima.
Kao što rekosmo, uprava je indolentna na želje navijača, trenutno imaju veće probleme oko toga čiji je veći uticaj i koje se kombinacije više isplate. Onako na prvu, mnogima tu opšte i nije mjesto ali su se dobro ,ukopali” i teško će se odatle pomaći. Baš kao i navijači koji ne žele gledati, ni njih ni njihova ,pojačanja”.
Slični uzroci praznih tribina su i u Palama, s tim da Blagojević i uprava protiv sebe imaju jaku i organizovanu opoziciju koja pomno prati svaki korak i svako saplitanje Vučice. A Romanija baš kao da se trudi padati na koljena i nuditi podlogu za polemiku.
Nestabilna trenerska pozicija, pretvaranje kluba u autoput za bezbroj igrača koji su preko njega prešli, te nedostatak jasne vizije i cilja, stvari su koje iritiraju paljanske ljubitelje fudbala i daju im ,,penale” za kritiku.
Blagojević pak može sve amortizovati izgrađenim pomoćnim terenom i klupskim objektom u njegovom mandatu. Po onoj ,,za buduća pokoljenja” u ovom sklučaju za buduće navijače.
Zakjučak je jedinstven za sva tri kluba: jasan plan i pozicioniranje klubova u odnosu na tradiciju i mogućnosti. Lične ambicije i interesi moraju se potisnuti u drugi plan zarad želje onih koji svoj klub vole i bodre. Transparentnost je ključ za otvaranje zarđalih kapija stadiona, zadržavanje prioriteta na parče zelenog travnjaka klupskih čelnika vodi u propast.