U subotu smo svjedočili kako se dijeli (ne)pravda na fudbalskom terenu i kako su Gigović i njegovi svjedoci saradnici zaslužili čiste desetke za režiju filma „Bitka pod Igmanom”. Kako nam jutros reče jedan sportski prijatelj, neka se Andalužani pripreme za ostale Gigoviće, pogotovo u proljećnom dijelu prvenstva kada se bude kreirao poredak na tabeli.
Nažalost, aboliranje sudijskih grešnika i okretanje glave od problema nas je i dovelo do stanja u kome je fudbal u Srpskoj na ivici regularnosti i što je sve manji broj gledalaca na utakmicama. Ali ako su se klubovi već uhvatili u koštac sa sudijskim aždajama i raznim mešetarima, onda se moraju što prije aklimatizovati na (ne)uslove.
Kada smo napisali tekst Drica pričalica mnogi su odmahivali rukom u stilu „ma daj…” Realnost je ipak surova: Famos mora promijeniti mentalitet i preko noći zaboraviti drugoligašku prošlost. Ulazak u vrzino kolo lobija kao novajlija donosi manje poštovanja i lakše načine da se otme pozitivan rezultat.
Treba samo biti iskren pa reći kako su igrači Famosa skloni priči sa sudijama i konstantnim pritiscima (ne kažemo da nekada ne treba) i da možda nesvjesno pridonose buđenju ega kojekakvih Gigovića koji očigledno imaju zaštitu. I pored svih spoticanja zbog zvuka pištaljke Famos je imao 4 stopostotne šanse koje su mogle okrenuti meč u potpuno drugom pravcu.
Rezime: iskusnije prvoligaške ekipe u stanju su se prilagoditi takvoj igri, poznaju „fore i fazone”, znaju kako sudije „dišu” i iskoristiće to sve na svoju stranu.
Pravda je princip, barem je SportEast to potvrdio povlačenjem sa turnira u Trnovu zbog sudijske lakrdije, ali je interes klub iznad svega. Zato je što skorije prilagođavanje ovom rangu takmičenja prijeka potreba.