Kada si dijete, rečenica „Nemoj slučajno da bi to radio” je okidač da upravo to uradiš. Nije đavolja rabota već obični dječiji nestašluk, klica pobunjeničog bunta koji kasnije u pubertetu eskalira.

Zabrana koje se moje društvo nije pridržavalo je odlazak na igralište u kasarni „Slaviša Vajner Čiča“. Danas je to stadion Slavije, a tada idealno ravna travnata površina, golovi sa mrežom, za nas klince Wembley u najmanju ruku!

Dolazak na igralište je bio avantura sama po sebi. Postojao je zarasli putić između ograde kasarne i rijeke Dobrinje, staza prepuna isprepletenog korijenja, ponekog pacova koji izleti i natjera nas bijeg nazad ili (neuspješno) preskakanje rijeke.

JNA u kasarni „Čiča”

Bilo je tu još zvjerki. Vojni psi na sajli, njemački ovčari i šarplaninci, zalijetali su se na ogradu i lajali, kunem vam se da smo osjećali njihov dah. Ipak, najveći strah je bio kada ugledamo bjeloušku, u tada preplašenim očima crna mamba glavom i bradom.

Kada se probijemo kroz tu „džunglu”, preskočimo ogradu, šutnemo legendarni polufudbal na travu i počnemo slaviti kao smo osvojili finale kupa. Kreće podjela ekipa (dvojica najboljih uvijek birali), tu je bila i publika sastavljena od vojnika i ponekog oficira.

Suvenir

Jednom smo naletili na jednog od njih sa zvjezdicama, u strahu nam je on bio general, a vjerovatno poručnik ili kapetan. „Uhapsio” je pola nas koji nismo uspjeli pobjeći i odveo u kancelariju. Govorio nam je da smo prekršili neke „vojne zakone”, upali na teritoriju JNA,i da ćemo ići na vojni sud i u zatvor. Kada smo već bili na granici da padnemo u nesvijest, počeo se smijati i rekao da ne smijemo ulaziti u kasarnu.

Oficir nam je dao po petokraku za kapu (ona sa šrafom) pa su nas vojni policajci sproveli do kapije. Danima kasnije smo pričali raji kako smo bili zarobljeni, da su nas tukli i mučili, izvodili na streljanje i slične dječije šarene laže.

Eh, da. Onaj polufudbal koji kada te pogodi ostavlja masnicu na koži danima i neprestani bol u duši, vojska je zaplijenila. Iskreno se nadam da je oficir pikao loptu po terenu sa vojnicima od kojih je kasnije bar neko postao uspješan fudbaler.