,,Treba znati postaviti granice vlastitoj ambiciji, ludost je željeti ono što se ne može imati” izreka je starogrčkog pjesnika Pindara. Vladimir Šaraba, sada već bivši sportski direktor OKK Slavija, imao je ambiciju ali nije imao kontrolu, ili bolje rečeno moć da odlučuje u klubu. Nije htio imenovati osobu zbog koje je napustio Slaviju, pa iako je nama već postalo dosadno da spominjemo to ime, malo zbog prezira, više da mu ne ,,dajemo populaciju” kako reče jedan predsjednik boračke organizacije, u pitanju je Stefan Stanić.
Nije tajna da već dugo ne funkcioniše veza Šaraba – Stanić. Poslovično ćutljivi direktor zataškavao je brojne afere kolege ,,osnivača”, peglao gdje je trebao i donekle uspjevao u tome. Povratne količine respekta nije dobijao pa je tokom novogodišnje noći vječiti operativac prelomio: dosta je!
Nije više mogao biti ,,iza mreže”
Kap koja je prelila čašu je Stanićeva odluka da Đorđe Curović dobije izlaznu kartu iz kluba, bez konsultacija sa Šarabom. Jednostrani akt povukao je ostale razmirice, očigledno prevelike da se pređe preko njih pa je pukla ,,ljubav”. Tako su na vidjelo isplivale i ,,tajne” o Stanićevoj ishrani na račun kluba u jednom ugostiteljskom objektu, i mnogo štošta što se godinama gomilalo. Uglavnom je u pitanju novac iz klupskog budžeta i njegovo netransparentno trošenje.
Curović koji je u prosjeku na parketu provodio nešto više od 15 minuta po utakmici, na kojima je postizao 2,9 koševa uz 3,9 skokova, kumovao je kidanju naizgled neraskidive veze osnivača. Da li je ovo početak kraja ,,kapitalnog projekta” vidjećemo, nama preostaje da uz kokice gledamo naredne epizode nekada mistične serije iz koje smo dobijali samo mrvice informacija. Sada izlazi mnogo toga, zanimljivog prije svega.