O njegovom trenerskom znanju i odlukama koje donosi, sud će donijeti rezultati koje Romanija ostvari. Jadranko Bogićević se u svom prvom samostalnom trenerskom poslu bori sa svojim unutrašnjim poimanjima fudbala i turobnom realnošću na našim prostorima. I te bitke ne promiču očima posmatrača, barem onih koji to žele vidjeti.
Da je profesionalac, to mu niko ne može osporiti. Pa čak i previše, ponekad želi tjerati mak na konac i ,,usavršiti savršenstvo”. Nisu rijetki oni koji to ne shvataju i začuđeno vrte glavom. Zna Bogićević biti i oštar na riječima (koje ne bira) pa nesvjesno i ,,zagristi” sagovornika. Pritisak je veliki, negdje se mora pronaći izduvni ventil.
Ali njegov današnji gest morao bi natjerati rukovodstvo Romanije da pojača stepen poštovanja prema svom treneru. Bogićević je zbog smrtnog slučaja u porodici bio upitan za utakmicu protiv Željezničara. Konkretnije, ekipu je u meču vodio pomoćni trener Njegoš Baričanin do 25. minuta kada je Bogićević stigao sa sahrane.
Onako ljudski posmatrano, malo je onih koji bi to uradilo. Jer potisnuti emocije i odlučiti se da svoje profesionalne obaveze ne stavi na stranu i pored više nego opravdanog razloga, za svako je poštovanje. Kako god, Bogi Pavaroti kako ga nazvasmo zbog konstantnih sugestija igračima visokim tonovima, danas je pokazao šta misli o svojim igračima i svom klubu.