Beogradski „večiti rivali” sastali su se u četvrtfinalu play off-a Prve odbojkaške lige Srbije. Prvi meč dobila je Zvezda 3:0, a mediji su bili fokusirani na sukob dvojice trenera, Janića i Matijaševića. Mi ćemo pričati o ljepšim stvarima. Dvadesetogodišnji Aleksa Mandić, primač Partizana, momak je koji vuče porijeklo iz naših krajeva. Govori nam o svojim počecima:
„Karijeru sam započeo u Jedinstvu iz Brčkog i vrlo brzo sam se našao, kao jako mlad u prvom timu. Dobijao sam minutažu jer su tadašnji treneri prepoznali moj entuzijazam ljubav i potencijal za odbojku sa trinaest, četrnaest godina. Sada to i meni zvuči malo nerealno kada tako kažem. Igrao sam za seniore Jedinstva kako na domaćoj tako i na Evropskoj sceni”.
Sijedi transfer u Partizan.
„Sa petnaest godina, pored mnogih ponuda iz regiona i inostranstva odlučio sam se za Partizan kao tada za mene najbolju soluciju za napredak i dokazivanje. Tako je i bilo. Sa trenerom Bojanom Janićem, koji je tada došao na čelo kluba, oformila se ekipa iz koje smo poslije pet sezona trenutno još u klubu samo nas dvojica i još jedan Brčak koji je sa mnom došao te 2018. godine. Tim se mjenjao iz godine u godinu ,a rezultati su se stihijski prikradali: prve dvije godine finale lige i finale kupa, da bi već u zadnje dvije sezone osvojili dva Kupa Srbije i jedan Superkup, a vratili smo Partizan i na Evropsku scenu”.
Koliko si zadovoljan svojim nastupima i ulogom u crno-belom taboru?
„U sezoni koja i dalje traje, a koju svi gledaju kao do sada najuspješniju u bližoj istoriji kluba, već smo osvojili dva trofeja: Kup i superkup. Jednu od značajnih uloga sam bilježio kako u finalima tako i u ligaškom dijelu. Od ove godine imam pravo nastupa za reprezentaciju Srbije tako da ,Bože zdravlja, će se obuci i dres Srbije juniora i mlađih seniora. Dvije godine zaredom proglašavan sam za najboljeg mladog primača Srbije što mi daje podstreka za dalji rad i zalaganje.Na prvom mjestu mi je vjera u Boga i ljubav porodice koja me gura naprijed pa onda i nepresušna upornost”.
Koje su ambicije Partizana u ovoj sezoni?
„Trenutno nam je na repertoaru plej of lige gdje smo u četvrtfinalu koplja odmah ukrstili sa Crvenom Zveezdom.Napadamo i ligu ali polako korak po korak, to je vjeciti derbi, igra se na dvije dobijene a Zvezda ima ambiciju i kvalitet pa će sigurno da bude dobra odbojka i ljuta borba pa neka bolji pobijedi”.
Saznali smo da ima veliki broj Zvezdaša u tvojoj porodici. Ima li zadirkivanja što braniš boje rivala?
„Zvezdaša, kako u porodici tako i među prijateljima, ima dosta. Često u šali kažu dobar dečko ali u pogrešnom klubu i fore slične tome. Baš neki dan pred derbi sa Zvezdom moj tetak koji drži autoservis, a kod koga između ostalog i ja servisiram kola, poslao mi je poruku: „Ako budeš servirao dobro na derbiju, mogao bih te ja dočekati sledeći put na „servisu“ auta”. Tako da stalno se zezamo na taj račun ali naravno to je sport, kojem je prvenstveno za cilj propagiranje zdravog duha, bez obzira na klub, naciju ili ostale razlike”.
Koliko si vezan za kraj odakle potičeš?
„Moji korijeni su iz Istočnog Sarajeva, tačnije otac. Dolazim često kada mi to dozvoljavaju sportske obaveze, a dobar dio djetinjstva sam proveo u njemu kod babe i dede .Volim reći da vučem porijeklo iz Istočnog Sarajeva, jer prvi sinonim za taj grad je junaštvo, hrabrost što je i u sportu jako cijenjeno. Preko zime sam obavezno na Jahorini i Romaniji, a ljeti volim doći u Lukavicu i obići rodbinu i porodicu. Svratim i u kafić Beer Ti & Ja kod rođaka Mike na po jednu sportsku čašicu (razgovora) naravno. Iako u Beogradu gradim sportsku karijeru, i dalje ujutru prije trening na zvučniku iz mojih kola se mogu čuti Braća Vuletici beogradskim ulicama…Ipak su to korijeni”.