Znale su nas Kraljice drame prethodnih sezona podići na noge, što zbog odličnih poteza što zbog hičkokovskih završnica mečeva. Ana Bozalo je jedna od odbojkašica Slavije koja je bila dio tog ,,dramatičnog” tima, ali koja i danas nosi plavi dres.
,,U svijet odbojke sam ušla sa svojih devet godina. Počevši u školici odbojke, napredovala sam i razvijala se kroz sve selekcije kluba. Veoma rano sam razvila interesovanje za treninge i oni su postali dio svakodnevnice. Na tome sam izuzetno zahvalna jer sam od malih nogu imala radne navike i usklađivala obaveze oko škole i treninga. Prolazila sam kroz sve selekcije i skoro sve pozicije, što je uticalo na usavršavanje tehnike. Sa četrnaest godina sam postala aktivni član seniorske ekipe, gdje nastupam i danas. Odbojka je od malena veliki dio mog života i uticala je na moje odrastanje i usmjerila me u pozitivnom smjeru. Budi u meni lijep osjećaj kome se uvijek rado vraćam“. kaže Ana.
I vratila se poslije kraće pauze
,,Sezonu 2023/2024 sam pauzirala zbog fakultetskih obaveza u drugom gradu. Odluka nije bila jednostavna, dosta stvari sam ostavila ovdje. Nažalost, ekipa te godine nije ostvarila pozitivan rezultat. Sada se trudimo da to ispravimo i stvorimo ekipu koja je spremna za više“.
Taj posao i dalje traje
,,Trenutni rezultat nije baš na zavidnom nivou. Ekipa ima potencijal ali iskustvo i motivacija nedostaju. Sve su mlade igračice, neke tek od ove godine dio prvog tima. Svake godine smo egal sa nekom ekipom i treniramo samo zbog jedne utakmice koja nam određuje idemo li u razigravanje ili ne. To je jedna od mana druge lige. Mi u dosadašnjem dijelu sezone nismo uspjele savladati tu “ključnu” utakmicu i samim tim smo izabrale teži put do cilja. Ekipa treba da stekne iskustvo da bi znala da izvuče utakmicu u ključnim momentima. To je ono što najviše nedostaje. Na nama je da pojačamo tempo, radimo na napretku ekipe i na taj način dolazimo do rezultata. Kada će oni stići, zavisi od nas samih. Cilj je formirati ekipu koja je sposobna za postizanje većih rezultata. To je u ovom slučaju ulazak u Prvu ligu Republike Srpske i opstanak u istoj“.
Iako mlada, već prenosi svoje iskustbo mlađim naraštajima
,,Trener sam pretpionirske i pomoćni trener pionirske ekipe. Mislim da treba više vremena da prođe pa da vidimo kakav je moj uticaj na njih. Moj ključni zadatak je da im prenesem ljubav prema odbojci i sportu, zdrave navike koje će zadržati do starijih godina. Tek tako će moći nešto ostvariti, u sportskoj karijeri i u životu. Znam koliko je meni sport pomogao i zbog toga želim da i one to spoznaju. Možda neće svaka igrati za vrhunske svjetske klubove, ali sve mogu razviti ljubav prema sportu i kroz odbojku steći odgovornost, timski rad, urednost i bolje upoznati sebe. To je glavni razlog zašto bi se djeca trebala baviti sportom“.
Da li je trenerski poziv nešto u čemu se pronalazi, Ana odgovara:
,,Ja sam mlada igračica, tako da se trenutno više vidim kao igrač nego kao trener. Ne znam gdje će me put odvesti kada završim sa igračkom karijerom, na to pitanje sada ne mogu dati odgovor. U klubu sam prvenstveno kao pomoćni trener jer nam fali trenerskog kadra, tu sam da upijam znanje i razvijam trenerske vještine. Možda jednog dana dođem do glavnog mjesta na klupi, ukoliko budem imala želju, i razvijala se u skladu sa tim. Trenutno, nemam afinitete za to. Još uvijek radim na poboljšanju igračke karijere” završava naš razgovor još uvijek primarno tehničar Slavije.